dinajina sjećanja

nedjelja, 22.10.2017.

Sveta školjka...




U sjenama neizgovorenih riječi naslutih umiranje sna… okamenjena osjećanja stajahu na obzoru sunoćavanja... užgano zlato se pretakalo u kobalt noći, a slavoluk prepun iskričave ljepote se nadvijao nad budnost... plamsala je Večernjica, blještao mač neba... Mars je uranjao u orbitu trenutka i sijekao čvor zle sudbine...

Daleko zvono je uranjalo u okrilje tišine…

Zatitrale su strune nebeske gitare, riffovi se rasuše užitkom podavanja titraju žudnje… sveta školjka izrodi miljenicu i darova nam ljubav u Zemlji jecaja… da čuva uzavrelo sjeme početka, da proklija cvijet svanuća i najavi uskrsnuće…

Bjelinom zaslona svjesti se prosulo poetično bezriječje istine, jeka vjetra u razvalinama prošlosti objavi oprost grijeha… osjetih slijevanje rastopljenog vremena, očutih uzburkanost krvi u kaležu sna, vidjeh dim nad žrtvenikom prohujale noći…
Na vječnoj vatri svitanja zapalih baklju i ponesoh je u mladi dan…

Dijana Jelčić





Oznake: stvaranje svijeta, porod Venere

- 07:57 - Komentari (26) - Isprintaj - #

petak, 11.08.2017.

Rađanje zvijezde...





Danas po Majanskom kalendaru slavimo „rođenje zvijezde Venere“… njeno izranjanje iz svemirske maternice… iz zviježđa Plejada… dogodilo se 11. kolovoza 3115. godine pr. Kr.

Slave li zvijezde kišom Perzeida rađanje ljubavi?
Šutiš.
Pozivaju li nas na slavlje osjetila?... osjetih pomak nutarnjeg sata…
Uranjamo li novi vremenski ciklus?

Smiješiš se.

Deja vu, tisućljeća zgusnuta u tvojim očima.
u prolazu između tvoga i moga svijeta,
u ničijoj zemlji na izvoru vode.

Ispih gutljaj zemljine utrobe, oćutih okus života,
pupanje svjetlosti, vrtloženje vremena,
let nebeskih krijesnica i put k tebi.

Podne, prašnjavi peron i oči boje sna… magija sudbine.

Venera objavi sunoćje i mimohod sjećanja.

Bio si pastir, filozof, pjesnik,
bio si misao, osjećaj, ljubav.

Odakle dolazi voda?... upitah

Iz zemlje… progovorio si

Susretao sam te u snovima.

Sanjala sam te…

Bilo mi osam godina kada te prvi put vidjeh.

Bilo mi pet godina kada saznah da voda dolazi iz zemlje…

Svjetlost i pomilovanje, rascvjetani perivoj vječnosti,
metafora beskraja, naš trenutak,
rođenje Venere.

Dijana Jelčić




i blogodijalog

@Evora
Vrijeme Venere je vrijeme ljubavi.
Venera je u vagi, vaga je moja skladna sinteza razumskog i osećajnog u duši moga bića. :)
11.08.2016. (17:05)

@Dinaja
@Evora...uživaj u dolazećem... neka nam svima
vrijeme Venere bude naklonjeno...

U prilog objašnjenja Venere u Vagi kao težnje za balansom i harmonijom u ljubavi navešću jednu zanimljivu estetičku misao koju je napisao čuveni srednjevekovni filozof Anicije Manlije Boetije: "Čula i razum mogu se shvatiti kao neka oruđa harmonične sposobnosti. Jer čula opažaju nešto što je sliveno jedno s drugim i ono što je približno takvo kakvo je ono što se opaža. A razum ocenjuje celine i sledi razlike tako čula otkrivaju ono što je pomešano i približno istini a celina se shvata razumom." Dakle čula su tu da bi se pomoću njih u ljubavi osećala harmonija dok je upravo razum taj koji "nadgleda" čula i upravlja osećanjima obrazujući time sklad između duhovnog i telesnog saobraćanja u ljubavi.

Autor: Olivera Petković
eto draga, kada prolutam horoskopom i pronađem ovakva objašnjenja
ulazim u odaju ogledala i odjeka... i preispitivam samu sebe...
i kao što si ti napisala ... osjećam sintezu umnog i osjećajnog u sebi...


@stara teta
opet nas pogled spaja s akašičkim poljem, i povezuje kosmičke konstelacije, nivelira naša srca, naše oko, ruke i stopala s nebesnicima i njihovim smjerovima... oduvijek smo bili igračke besmrtnih bogova, dok nismo otkrili tajnu magiju prisutnosti karmičkih sila... još su sumerani gledali u nebo, na glinenim pločicama ostavivši detaljne podatke o zviježđima, planetima i njihovom kretanju. po slikama zodijaka na zvjezdanom nebu (prema stgrč.: životinjski krug) načinili su prve karte, poznavali razliku između maglica, planeta, zvijezda, znali da je zemlja okrugla, poznavali precesiju... kasnije su to razradili akadski i babilonski zvjezdoznanci, a usavršili egipćani... grci zaodjeli u neke nove, indoeuropske priče... da bismo mi, danas, ozareni, gledali u nebo i uzdisali od ljubavi...
11.08.2016. (19:16)

Dinaja
@stara teta... eto to je to... kozmologia trajanja u vječosti...i Bergsonov elan vital... i mi osuđenici na ovo ovdje i ovo sada...možemo li slijediti moć kozmičkih zakona...pitanje a tisuću odgovora... a tu smo...
u pitanju Ako sutra nikad ne dođe... i odluka... živimo ovo sada... u elan vitalu ... i vremenu Venere... jednostavno ljubav draga... i to je TO...
svećenica sunca i naših života... osjetimo njenu moć... živimo je... :)


slike... 'An Allegory with Venus and Time' by Giovanni Battista Tiepolo, about 1754-8

Boticelli... porod venere

Oznake: porod Venere

- 07:37 - Komentari (24) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>