Dogodilo se u maju...
Poezija ruža...
Željela sam tvom imenu
darovati budućnost
dozvolivši plimi strasti
da oplahne pupljke života
I osjetih treperenje makova u maju
i grč zemlje i osvetu neba
Na purpurnoj livadi
mrtvih snova
dozvolih tvom očinstvu
da odsanja san bez mene.
Upitah se…
Je li život zatvorio krug?
Vrtlog svijesti i snovitosti,
sudbina tragača
putevima istine,
osunčana oaza,
život na padinama
nekog,
davno pročitanog svijeta,
svirka trstenice,
bog pastira
mi u dolini zelene rijeke.
Poetična slika raja,
nosim je u srcu,
pomislih
gledajući povratak lastavica.
Budim se
slično anonimnom spavaču,
ne snalazim se u vrtlogu
prostora i vremena,
u polusnu
ulazim u Combray,
u viziju jutrenja.
Okus Madelein
uronjenih u čaj
zagrljaj sjećanja i zbilje,
na obzoru budnosti
misaona Proustiana.
Je li život zatvorio krug?
Možemo li se zgusnuti
u obod trenutka?
u prostornost omeđenu vremenom.
u nagomilavanje grešaka,
dogodile su se,
otvorimo krug,
živimo razbibanu vječnost,
njenu neprolaznost.
Je li život san?
tek iluzija budnog uma?
vertigo svjesnosti ili snovitost srca?
Čemu toliko pitanja?
Odgovori se kriju
u lepetu nutarnjih leptira,
u povezivanju svjetova,
u oslikavaju osjećanja.
San je kratka smrt,
budnost podsvjesti,
susret sa strancem,
bijeg od arhetipova,
ubitačna tišina
nekih davnih tugovanja,
noć bez ponoći,
hladni vjetrovi
sa orkanskih visova
željenog zaborava.
Život se rađa jutrima,
lahorom na koži,
kapima vode ispire noćni mir,
uzburkava nutrinu,
uranja u bitak.
Osluškujem životnost,
čujem tvoj smijeh,
osjećam miris tvoje blizine,
okus prve jutarnje kave,
mnogokružje sreće
i poezija ruža.
Dijana Jelčić- Starčević… zagrljaj ženstvenosti i djevojaštva… kolaž davno napisanog i danas iznjedrenih osjećanja…
„Odakle dolazi ljepota“ davna 1987… desetljeća previranja… nadam se zrelost… možda…
slika... John WaterhouseOznake: majske ruže, poezija ruža
|
