dinajina sjećanja

utorak, 01.05.2018.

Dogodilo se u maju...






U kapi budnosti nepobitnost snovitosti,
neopozivost prolaznosti i obris iluzije. Srce neumoljivo otkucava trenutke.
Iz načela vremena izranjaju znatiželja i čuđenje, a sjećanja premošćuju razvaline.

Dočekivali smo zore na trgu cvijeća. Miris ruža i svježeg kruha još uvijek obnavlja molitvu i prohujala proljeća.




Dogodilo se u maju…

Željela sam tvom imenu darovati budućnost, dozvolivši plimi strasti
da oplahne pupljke života. Osjetih grč zemlje, urlik neba i oluju nutrine.
Vjetar je raznosio latice tek procvalih majskih ruža.
Nad umrlim snom vrtlog svijesti i snovitosti, sudbina tragačice za izvorom ljepote.
Vidjeh osunčanu oazu, život na padinama nekog davno pročitanog svijeta,
boga pastira i nas u dolini zelene rijeke.


Poetična slika raja, nosim je u srcu, pomislih gledajući povratak lastavica.
Hestia nam darova granćicu bjeloga gloga i proljeće. Budim se slično anonimnom spavaču,
ne snalazim se u vrtlogu prostora i vremena, u polusnu vizija jutrenja.

Je li život san?
tek iluzija budnog uma?
vertigo svjesnosti ili snovitost srca?

Čemu toliko pitanja?

San je kratka smrt, budnost podsvjesti, bijeg od arhetipova, ubitačna tišina nekih davnih tugovanja,
noć bez ponoći, hladni vjetrovi sa orkanskih visova željenog zaborava.

Život se rađa jutrima, lahorom na koži,
kapima rose ispire noćni mir, uranja u bitak.

Prisutna u stvaranju prostora igram se iluzijama,
u djeliću vremena tankoćutno sjećanje.
Na zaslonu metafizičkog neba titra snovid prohujale ljepote.

U prostoru razuma se gomilaju okusi, mirisi i glasovi, u uspomeni dozivam naša mahnitanja neotrovana
prolaznom bitnosti.
Odbacivali smo tužna sjećanja i svrsishodnosti, za ideale se umire, govorio si,
vjerovala sam ti.

Majske ruže su ponovo zamirisale.

Dijana Jelčić

Oznake: oluja ruža, majske ruže
- 08:18 - Komentari (29) - Isprintaj - #

nedjelja, 01.05.2016.

Dogodilo se u maju...





Poezija ruža...

Željela sam tvom imenu
darovati budućnost
dozvolivši plimi strasti
da oplahne pupljke života

I osjetih treperenje makova u maju
i grč zemlje i osvetu neba
Na purpurnoj livadi
mrtvih snova
dozvolih tvom očinstvu
da odsanja san bez mene.





Upitah se…

Je li život zatvorio krug?
Vrtlog svijesti i snovitosti,
sudbina tragača
putevima istine,
osunčana oaza,
život na padinama
nekog,
davno pročitanog svijeta,
svirka trstenice,
bog pastira
mi u dolini zelene rijeke.


Poetična slika raja,
nosim je u srcu,
pomislih
gledajući povratak lastavica.

Budim se
slično anonimnom spavaču,
ne snalazim se u vrtlogu
prostora i vremena,
u polusnu
ulazim u Combray,
u viziju jutrenja.

Okus Madelein
uronjenih u čaj
zagrljaj sjećanja i zbilje,
na obzoru budnosti
misaona Proustiana.

Je li život zatvorio krug?
Možemo li se zgusnuti
u obod trenutka?
u prostornost omeđenu vremenom.
u nagomilavanje grešaka,
dogodile su se,
otvorimo krug,
živimo razbibanu vječnost,
njenu neprolaznost.

Je li život san?
tek iluzija budnog uma?
vertigo svjesnosti ili snovitost srca?

Čemu toliko pitanja?
Odgovori se kriju
u lepetu nutarnjih leptira,
u povezivanju svjetova,
u oslikavaju osjećanja.

San je kratka smrt,
budnost podsvjesti,
susret sa strancem,
bijeg od arhetipova,
ubitačna tišina
nekih davnih tugovanja,
noć bez ponoći,
hladni vjetrovi
sa orkanskih visova
željenog zaborava.

Život se rađa jutrima,
lahorom na koži,
kapima vode ispire noćni mir,
uzburkava nutrinu,
uranja u bitak.

Osluškujem životnost,
čujem tvoj smijeh,
osjećam miris tvoje blizine,
okus prve jutarnje kave,
mnogokružje sreće
i poezija ruža.





Dijana Jelčić- Starčević… zagrljaj ženstvenosti i djevojaštva… kolaž davno napisanog i danas iznjedrenih osjećanja…

„Odakle dolazi ljepota“ davna 1987… desetljeća previranja… nadam se zrelost… možda…

slika... John Waterhouse

Oznake: majske ruže, poezija ruža
- 08:08 - Komentari (18) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>