Oksimoronski likovi...
"O sve na svijetu, stvoreno iz ništa!
Lakoćo teška, zbiljska utvaro!
O ružna zbrko stvari divotnih!
O svijetli dime, perje olovno!
O hladna vatro, zdravlje bolesno!"
Shakespeare, Romeo i Julija
Iza zida vjerovanja britka zbilja, okaljana voljom tupih
moćnika. Nad zbiljom titraj arhetipskiog oksimorona
Crno sunce melankolije,dolutalo
sa slike Alberta Caldera
Malo previše boli, oksimoronski likovi
utkani u ikonografiju vremena.
Bježim od oštroumne ludosti,
a vječnost plače na žrtveniku početka,
zaziva Harmoniju da oživi legendu,
da sklad nadvlada kaos.
Živimo li u skladnom kaosu,
u zoni logične nezamislivosti,
nespojive i neshvatljive
realnosti?
Zazivam rječitu tišinu
zatitraj novim svjetlom nad jaslicama dana,
zaustavi mač jezika, molitve su bez štita.
Nad humkom istine tutnji pozauna ispraznih obećanja.
Ljudi umorni od čekanja, skrivaju lica u glasnoj tišini,
u skromnoj raskoši sanjanih iluzija.
Iza horizonta svijesti
ozrcaljena, odsanjana utopija,
majordomus trenutka
nas uvodi u zamak
dosanjane budućnosti.
Dijana Jelčić
Oznake: oksimoron, oštroumna ludost, crno sunce
|
