Mostovi okruga blog.hr...
Korak po korak
do kraja vremena,
do povratka
zvijezdama.
…Vidjeh srcem odapet let @Lastavice…
Riječi kao svila miluju
Kao baršun maze
Riječi
Prijateljice
Ljubavnice,
suradnice
suparnice…
Iza obzora pojavnosti
privid nestvarnosti,
na nebeskim
dokovima
tišina samoće,
nevidljiva čarolija
trajanja.
… @sjedokosi uskače... mi spavači otvorenih očiju
pokrete pamtimo
recikliramo ljubav novotvorbama
tihovanjem glazbu usavršavamo
postojimo negdje nedohvatno među zvijezdama
zvijeza sa zvijezdom zajedno modrinu ukrašava…
Postoji li
putokaz ka
pejsažu
s one
strane duge?
… @Evora nadodaje… Snivajući mi živimo život u imaginarnim očima onih koji nisu prisutni.
Zanimljivo mi je to da u isto vrijeme o istome mislimo, a to mi se događa
sa još jednom dragom blogericom; upravo pišem tekst na temu Evora i ja …
Tek igra sudbine.
… @O da životu… možeš ići cestom ravno, možeš vrdudat amo tamo
Možeš skrenut s puta, može ti se sviđat stalna ruta…
Ti si vozač i navigatot,
ti si akumulator i alternator
ti si benzin ulje i voda
tvoj smjer je tvoja sloboda…
U slutnji,
u čežnji
pjesnikove
daljine.
@Euro se smiješi…
Svaka žena ima tri faze razvoja
Ljuta je na oca
Bjesna je na muža
Nezadovoljna zetom…
Pod mostom Mirabo teče Seina,
nad nama tihuju zvijezde,
dokazuju našu nedjeljivost od kozma…
@White Lilith… Volim osluškivati zvijezde....lijepa
Preobrazba
kozmosa
u okrug, u pisaonicu,
u postovnicu,
u ljubav.
@NF… samoživo
Tješi sunce koje je izvirilo,
pravi se važno
kao da jedina bitna stvar
trenutno nije
stroj što okljeva
shvaćajući neumitnost
kraja programa…
U riznici pamćenja,
valcer misli
i osjećanja,
poezija kapi,
utiha mora
i maestral u krošnji
uspomena.
@Decy vriskom neke žene u samoposluzi
dodaje priču za naslovnicu… ljudi moji
čovjeku nije dobro…
Dolina zelene rijeke,
Neretva romori snom,
sreća je titraj
smrtne materije,
iskra svjetlosti
u tkivu trenutka,
@mecabg uzdiše…Sad mi je jasno zašto nikad od mene pjesnika... Ja i u snu postupam isto kao u reali...
Draga mecabg draga, ti osmijehom na licu
pišeš naljepši stih i daruješ ga nama …
prohujalo
uokvireno u sliku,
zlato svitanja
nad oceanom sna.
@Sjaj Oriona
Hvala, dinajina sjećanja, odnosno poeteso Dijana
i vrla i draga! Pročitajte, počevši od prvog slova
svakoga stiha pa nadolje, svoje čestito ime i prezime,
a što će reći - a k r o s t i h.
• Dinaja
dobro vam jutro dragi Roko... evo mog nespretnog pokušaja odgovoriti vam mojim prvim "sonetom" na vašu dobrotu...
@Annaboni… Dva pjesnika jedan naspram drugome........Diš' bolje…
@zen zi…Divno! Treba stihom uzvratiti, što nije lako, kao što se mnogima na prvi pogled čini…
@stara teta nadodaje… čast je onomu komu Roko dobra napiše sonet…
Budnost donosi miris ambre,
tebe dolutalog iz utrobe ribe,
tebe kao sjećanje i zbilju,
tebe kao ikonu
iscrtanu u kristalnim
perlama krvi,
sliku signiranu
rukopisom srca.
@bolji zalet…Dva svijeta stopljena u jedan. Ljubav, razumijevanje, zajedništvo. Rijetki dožive i osvijeste takvu sreću. Želim vam još puno divnih trenutaka u dvoje...
dvokružje ljepote,
bliskost, prisnost, lakoća trajanja...
hvala ti draga... naš biverzum se širi...
usrećuju nas prijatelji... divan osjećaj...
@maslinapjesmaloza usrećuje… Vječna zaljubljenost u ljubljenoga svoga pratitelja, u božanstvo neizgubljeno!
Veličina Božjega para koji ne luta…
@fra gavun… Kao duga, kao zaljubljena šiparica koja uzletom postaje kraljica, kao
tić u gnijezdu a onda opane pa ga skriješ pod jaketu. Kao polje zrelog
žita...ne znam što je ljepše…
@sewen…Da je ovo vrijeme što juri...
Pa da ponizi zlo u nama
I da procvjetaju božuri
Da nisam duša sama...font>
U škrinji mogućnosti
začuh uzdah vjetra,
vidjeh,
srcem odapet,
let ptice,
u prevratu sjena
oćutjeh srž vremena,
snagu davnog zenita,
poeziju suza i
vjetrom zapisano
ime...
pričinilo mi se u moje grudi je stavio svoje srce...
@Demetra… Vi ste svoja dva srca spojili u jedno veliko i sretno ga otvorili za sve prijatelje. Lijepo je biti vaš prijatelj. Čestitam i želim vam još mnoga krasna ljeta.
@morska zvijezda... Ovu pjesmu posvećujem odmoru za umorna srca kao znak podrške u teškim trenutcima koje proživljavaju.
U JARKU NOĆI
Prezrela je mladost i ljubav otišla u sjeme,
u prašnjavoj arhivi naslagala se ljeta
i samilostan, mlaki zagrljaj sada
nesebično mi nudi još samo tiha sjeta.
Hvalisave je zvijezde ušutkao
jednim zamahom plašta ljutiti oblak,
da čvrsto zatvorim prozore duše
i skrijem se, to nebo šalje mi znak.
Polažem tijelo u dubok jarak noći,
plačljivo nebo cijedi se na lice.
Povremen bunovni lepet krila
da nisam sama govori mi tiho,
u crnim krošnjama snivaju ptice.
Komentari na štivo… mostovi okruga blog.hr… mostovi pod kojima se sretna budim.
Dijana Jelčić
Oznake: mostovi okruga... komentari, prijateljstvo
|
