Savršenstvo kruga...
Sklad prostora, harmonija vječnosti, uranjaje u krug snovitosti… Iza spuštenih trepavica titraj embrionalnog izranjanja u trenutak rađanja… slavlje osjetila… paralelnost svjetova… nutarnjeg i vanjskog… moždanog staničja i epitelne zbilje… Koža čuje i vidi, pamti dodire… vrelinu noći i svježinu jutrenja… toplinu dolazećeg zenita i lahor sunoćavanja…
Darovano mi apstrakno razmišljanje ucrtava misaonu sliku geometrije evolucionog vremena. Nevidljivim ljestvama svijesti smo se uzdizali ka zrelosti… Vidim nas u krugu avangardnih pokušaja vrijeme odjenuti odorom budućnosti… Zrcali se vrijeme mladalačkih previranja… bili smo spremni za raskorak u nespremnosti osrednjih zbivanja...
Miris svježeg kruha i majskih ruža, okus prve kave i svitanja na trgu cvijeća… titraj neurona u režnju pamćenja…
U krugu neznanja otkrivasmo neotkrivene istine… mislili smo, sebi i drugima dugujemo nova jutrenja… još uvijek ćutim titraje na usnama… tihu sjetu drevnih poljubaca…
Željeli smo uzletjeti, žudili za raspuknućem kruga osrednjosti u mnogokružje neotkrivenih ljepota… Susretali smo se sa sjenama prošlosti… mediokritetske siluete su nas pratile… bježali smo od politike, slušali glazbu sfera još ne dotaknutih krugova budućnosti… ćutili estetsku obnovu književnosti, podržavali pravo na razliku i osobni izričaj.
Oplemenjeni mislima krugovaša, stvaroca avangarde naše mladosti živjeli smo vrijeme poslije našeg vremena… Bili smo sanjari tek dolazećih istina… i trajali smo… bili smo eremiti tek nastajućeg kružoka rađajućeg doba… nadmoćno i radosno smo razbijali okove jednoumlja, tragali za istinom, za egzistencijanim i etičkim pitanjima, pisali pjesme u prozi, eseje, ostvarivali suživot proturiječja.
Razlogovci nas pozivahu na stvaranje intelektualnog pjesništva na izjednačavanje književnnih i filozofskih istina. Po uzoru na naš mladalački brevijar "Lovac u žitu" javljala se "proza u trapericama". Gutali smo je.
Jesmo li bili buntovnici bez razloga?
Ljubav kao zvijezda vodilja, ljubav prema umjetnosti, literaturi, znanosti, filozofiji... ljubav je širila naše horizonte... sa zrnom domovine u srcu, putovali smo, upoznavali druge zemlje, gradove i ljude, promovirali domovinu, njenu ljepotu... istovemeno smo postajali građani svijeta...
Neke tajne nam ipak ostaju zauvijek neotkrivene... izazovi ostaju... traganje za rashomonskom istinom... pokušaji prevođenja nama stranih jezika na jezik naših misaonih i osjetilnih neurona... ovo očemu sam davno, jako davno pisala je bilo vrijeme uranjanja u slobodu svjetskih misli, u titraje kozmogonije velikih umova... to je bilo vrijeme revolucije cvijeća i traganja za smislom života... a istina... istina je tišina vremena... tvog, mog, njihovog... i to je dobro..
Trajemo još uvijek… mi pionori savršenstva kruga još neotkrivenih istina…
Dijana Jelčić
fotografija... Ivica Kiš
slika... Salim Ljuma
Oznake: krug, krugovaši, razlogovci, mi
|
