Komentari

dinajina-sjecanja.blog.hr

Dodaj komentar (18)

Marketing


  • Lastavica

    Ne vraća se ni vrijeme ni šanse koje smo u njemu imali,
    ljepote koje je sadržavalo ni tuge koje smo preboljeli.

    avatar

    30.09.2015. (08:13)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Lastavica... istinitost Salomonove rečenice... sve ima svoje vrijeme... i ovaj trenutak je neponovljiv... ovaj je novo vrijeme...
    dolazeći tek titra u želji... a onda postaje opet novo vrijeme...

    jedino Mnemozina, rijeka lijepih sjećanja nam dozvoljava
    sudjelovanje u prohujalom...
    poezija uspomena daruje snovitost zbilji...:)

    avatar

    30.09.2015. (08:20)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Da nije toga, da poezija uspomena daruje snovitost zbilji,
    na što bi život ličio?

    avatar

    30.09.2015. (08:27)    -   -   -   -  

  • annaboni

    u Fibonaccijevom slijedu..........ne poznam izraz......ali prepoznajem tebe slijed.... misli.........( ne radi mi slovo koje nedostaje......)

    avatar

    30.09.2015. (08:40)    -   -   -   -  

  • mecabg

    Nemam sreće sa vraćanjima.
    Kad i pokušam, zabrljam žestoko :))
    Imamm utisak da osobe samo čekaju da sruče na moju glavu sve što nisu stigle u prošlosti:))

    avatar

    30.09.2015. (08:41)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Lastavica... bio bi tek pusto vegetiranje na stramputici želja...
    ispunjavanje Horror vacuia ničim... vječna borba sa vjetrenjačama i nevidljivim neprijateljima... ma bio bi užasan... sjećanja nas čine ovim što jesmo... moja su lijepa...

    Život na dlanu vremena
    romori smijehom,
    romori snom,
    najavljuje povratak
    kolone odsutnih.

    Vidim ih kako mašu
    sa dalekog otoka,
    koračaju sjećanjem,
    vraćaju se u san.

    Svjedoci ljepote
    odsanjane mladosti,
    tišina utkana u osmijehe
    i oči koje pamte.

    Nježna je točnost pamćenja! ...


    ovaj djelić poetske drame "Ako sutra nikada ne dođe..." zrcali moja sjećanja... :)

    avatar

    30.09.2015. (08:46)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Annabony... Fibonacci je onaj što je brojao razmnažanje zečeva i stvorio slijed 0, 1, 1, 2, 3, 5, 8, 13, 21, 34, 55, 89, 144, 233, 377, 610, 987, 1597, 2584, 4181, 6765, 10946, 17711, 28657, 46368, 75025, 121393, 196418, 317811… zakon zlatnog Reza...

    i hvala ti na tragu... :)

    avatar

    30.09.2015. (08:51)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @mecabg... da, nažalost ima takvih koji se ne mogu oprostiti prošlosti i ružnih sjećanja... dijalogom sobom u sebi se treba
    osloboditi demona koji kradu san... na sreću postoji i rijeka zaborava...

    osloboditi se osobnog tereta, oprostiti sebi greške i grijehe...
    jer bilo ih je u svakome od nas... onda opraštamo svima...

    onda živimo trenutak, kao da sljedeći neće doći...
    i živimo život pustolova, plešemo ples tetrijeba i ždrala, osjećamo
    kako se pijesak vremena slijeva našim licem... ali zaobilazi tragove osmijeha, uramljuje ih u slike sretno proživljenog... :)

    avatar

    30.09.2015. (08:58)    -   -   -   -  

  • lady rugalica

    Rijeka nevraćanka...

    vrijeme kao rijeka, nedohvatljivo u svom proticanju...

    avatar

    30.09.2015. (09:09)    -   -   -   -  

  • Sjedokosi

    kad je tako prepustiti se rijeci treba
    ploviti u beskraju
    vi već znate kako
    množiti i oduzimati
    sve to tako ide u vaše sate
    neizbježno neizbježnim postaje
    samo ljubav...

    avatar

    30.09.2015. (09:17)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @lady rugalica...da, nedohvatljivo ali naše... osjećamo tek
    titrajem srca i promjenom njegova ritma... naslućujemo u zaobljenosti prostora... na horizontu nad pučinom... na onoj tananoj liniji
    zagrljaja neba i mora... možda je istina kči vremena, postojana u svom
    trajanju... a mi prolazimo kroz njene dvore... možda... :)

    avatar

    30.09.2015. (09:19)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Sjedokosi... divno ... hvala ti...
    poezijom se izgovara ono neizgovorljivo...
    matematička etika, simonija univerzuma,
    geometriska tijela kao Bachove sonate,
    rapsodija ljepote... da dragi prijatelju

    jednostavno ljubav... :)

    avatar

    30.09.2015. (09:24)    -   -   -   -  

  • stara teta

    nevjerojatna istovjetnost konteksta, prekrasne fotografije rijeke koja neumitno teče, obrubljena živim, bujnim obalama, boje istinitosti samog bivanja i njihova refleksija na dnu vode, prozirne vode koja život donosi, isto kao i djelić beskrajnog neba koje nas prožima... i nježna fotografija dvoje ljudi koji se uklapaju jedno u drugo kao što obraz pristaje uz obraz, kao što oni, oboje, pripadaju toj vodi, tom zraku, tom riječnom tlu i nezadrživoj prirodi sveprožimanja...

    avatar

    30.09.2015. (11:34)    -   -   -   -  

  • malo ti malo ja

    Nije važno što teku rijeke i životi, ako nas na drugoj obali
    čeka netko raširenih ruku:))

    avatar

    30.09.2015. (12:02)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @stara teta... hvala ti... prohujala desetljeća
    ubrizgana u genetiku... mi žigosani božanskim naslijeđem...
    odupiremo se... trajemo u kapi vode rijeke nevraćanke...
    u sveprožimanju ljepote... od davnog. 1987 godine postavljenog pitanja, odakle dolazi ljepota... do ovog postavljenog zadnjom knjigoma... Ako sutra nikada ne dođe...
    naše vrijeme, naš ritam načelo našeg trajanja... odupiremo se nedaćama,
    izljeve bijesa i mržnje zaobilazimo... vjeruj mi... živimo trenutak kao da sljedeći neće doći... sretni u Kairosovom carstvu... u svijetu istine kčeri našeg vremena... ma divno je osjećanje trajanja u desetljećima ljepote... osjetila si to... usrećuješ... :)

    avatar

    30.09.2015. (12:09)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @malo ti malo ja... da draga... istina ubrizgana u genetiku me oplemenjuje desetljećima... stih upisan u dječji spomenar... cijelog života istinu zbori... da, ta istina me oplemenjuje... usrećuje... umijeće vremena...
    zbirka tekstova neukoričenih, istina bez IBSN broja... ma usrećuje me arhiva mojih tekstova... i nije mi važno jesam li zabilježena u nacionalnoj knjižnici... pisah i pišem... sjećam se Kaštelanove rečenice... pjesme treba čitati... same govore... da, to je TO... da istina usrećuje... hvala vam dragi prijatelji što čitate moje štivo ne obilježeno ISBN brojem i prijetanjama...
    usrećeje me svatko od vas tko se pronašao u štivu... u carstvu moga vremena... a oni koji se bore sa plagijatima... ma zaboravimo to... jer prije nas su pisali moänici i nisu razmišljali o plagijatima... zamiüljam Marina Držića naapisao je Tiranu prije sna ljetne noći... ma divno je što su pisali velikani prije nas... učimo od njih i njihovoj samozatajnosti... ja učim...
    sretna...:)

    avatar

    30.09.2015. (12:30)    -   -   -   -  

  • NF

    dijalog s rijekom, jedna od tajni siddharthine mudrosti

    avatar

    30.09.2015. (23:33)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @NF...da, volim razgovrati s rijekom... voda pamti... :)

    avatar

    01.10.2015. (04:24)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...