@Lastavica... istinitost Salomonove rečenice... sve ima svoje vrijeme... i ovaj trenutak je neponovljiv... ovaj je novo vrijeme... dolazeći tek titra u želji... a onda postaje opet novo vrijeme...
jedino Mnemozina, rijeka lijepih sjećanja nam dozvoljava sudjelovanje u prohujalom... poezija uspomena daruje snovitost zbilji...:)
30.09.2015. (08:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nemam sreće sa vraćanjima. Kad i pokušam, zabrljam žestoko :)) Imamm utisak da osobe samo čekaju da sruče na moju glavu sve što nisu stigle u prošlosti:))
30.09.2015. (08:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Lastavica... bio bi tek pusto vegetiranje na stramputici želja... ispunjavanje Horror vacuia ničim... vječna borba sa vjetrenjačama i nevidljivim neprijateljima... ma bio bi užasan... sjećanja nas čine ovim što jesmo... moja su lijepa...
Život na dlanu vremena romori smijehom, romori snom, najavljuje povratak kolone odsutnih.
Vidim ih kako mašu sa dalekog otoka, koračaju sjećanjem, vraćaju se u san.
Svjedoci ljepote odsanjane mladosti, tišina utkana u osmijehe i oči koje pamte.
Nježna je točnost pamćenja! ...
ovaj djelić poetske drame "Ako sutra nikada ne dođe..." zrcali moja sjećanja... :)
30.09.2015. (08:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@mecabg... da, nažalost ima takvih koji se ne mogu oprostiti prošlosti i ružnih sjećanja... dijalogom sobom u sebi se treba osloboditi demona koji kradu san... na sreću postoji i rijeka zaborava...
osloboditi se osobnog tereta, oprostiti sebi greške i grijehe... jer bilo ih je u svakome od nas... onda opraštamo svima...
onda živimo trenutak, kao da sljedeći neće doći... i živimo život pustolova, plešemo ples tetrijeba i ždrala, osjećamo kako se pijesak vremena slijeva našim licem... ali zaobilazi tragove osmijeha, uramljuje ih u slike sretno proživljenog... :)
30.09.2015. (08:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kad je tako prepustiti se rijeci treba ploviti u beskraju vi već znate kako množiti i oduzimati sve to tako ide u vaše sate neizbježno neizbježnim postaje samo ljubav...
30.09.2015. (09:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@lady rugalica...da, nedohvatljivo ali naše... osjećamo tek titrajem srca i promjenom njegova ritma... naslućujemo u zaobljenosti prostora... na horizontu nad pučinom... na onoj tananoj liniji zagrljaja neba i mora... možda je istina kči vremena, postojana u svom trajanju... a mi prolazimo kroz njene dvore... možda... :)
30.09.2015. (09:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Sjedokosi... divno ... hvala ti... poezijom se izgovara ono neizgovorljivo... matematička etika, simonija univerzuma, geometriska tijela kao Bachove sonate, rapsodija ljepote... da dragi prijatelju
jednostavno ljubav... :)
30.09.2015. (09:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nevjerojatna istovjetnost konteksta, prekrasne fotografije rijeke koja neumitno teče, obrubljena živim, bujnim obalama, boje istinitosti samog bivanja i njihova refleksija na dnu vode, prozirne vode koja život donosi, isto kao i djelić beskrajnog neba koje nas prožima... i nježna fotografija dvoje ljudi koji se uklapaju jedno u drugo kao što obraz pristaje uz obraz, kao što oni, oboje, pripadaju toj vodi, tom zraku, tom riječnom tlu i nezadrživoj prirodi sveprožimanja...
30.09.2015. (11:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@stara teta... hvala ti... prohujala desetljeća ubrizgana u genetiku... mi žigosani božanskim naslijeđem... odupiremo se... trajemo u kapi vode rijeke nevraćanke... u sveprožimanju ljepote... od davnog. 1987 godine postavljenog pitanja, odakle dolazi ljepota... do ovog postavljenog zadnjom knjigoma... Ako sutra nikada ne dođe... naše vrijeme, naš ritam načelo našeg trajanja... odupiremo se nedaćama, izljeve bijesa i mržnje zaobilazimo... vjeruj mi... živimo trenutak kao da sljedeći neće doći... sretni u Kairosovom carstvu... u svijetu istine kčeri našeg vremena... ma divno je osjećanje trajanja u desetljećima ljepote... osjetila si to... usrećuješ... :)
30.09.2015. (12:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@malo ti malo ja... da draga... istina ubrizgana u genetiku me oplemenjuje desetljećima... stih upisan u dječji spomenar... cijelog života istinu zbori... da, ta istina me oplemenjuje... usrećuje... umijeće vremena... zbirka tekstova neukoričenih, istina bez IBSN broja... ma usrećuje me arhiva mojih tekstova... i nije mi važno jesam li zabilježena u nacionalnoj knjižnici... pisah i pišem... sjećam se Kaštelanove rečenice... pjesme treba čitati... same govore... da, to je TO... da istina usrećuje... hvala vam dragi prijatelji što čitate moje štivo ne obilježeno ISBN brojem i prijetanjama... usrećeje me svatko od vas tko se pronašao u štivu... u carstvu moga vremena... a oni koji se bore sa plagijatima... ma zaboravimo to... jer prije nas su pisali moänici i nisu razmišljali o plagijatima... zamiüljam Marina Držića naapisao je Tiranu prije sna ljetne noći... ma divno je što su pisali velikani prije nas... učimo od njih i njihovoj samozatajnosti... ja učim... sretna...:)
30.09.2015. (12:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Ne vraća se ni vrijeme ni šanse koje smo u njemu imali,
ljepote koje je sadržavalo ni tuge koje smo preboljeli.
30.09.2015. (08:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Lastavica... istinitost Salomonove rečenice... sve ima svoje vrijeme... i ovaj trenutak je neponovljiv... ovaj je novo vrijeme...
dolazeći tek titra u želji... a onda postaje opet novo vrijeme...
jedino Mnemozina, rijeka lijepih sjećanja nam dozvoljava
sudjelovanje u prohujalom...
poezija uspomena daruje snovitost zbilji...:)
30.09.2015. (08:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Da nije toga, da poezija uspomena daruje snovitost zbilji,
na što bi život ličio?
30.09.2015. (08:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
annaboni
u Fibonaccijevom slijedu..........ne poznam izraz......ali prepoznajem tebe slijed.... misli.........( ne radi mi slovo koje nedostaje......)
30.09.2015. (08:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mecabg
Nemam sreće sa vraćanjima.
Kad i pokušam, zabrljam žestoko :))
Imamm utisak da osobe samo čekaju da sruče na moju glavu sve što nisu stigle u prošlosti:))
30.09.2015. (08:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Lastavica... bio bi tek pusto vegetiranje na stramputici želja...
ispunjavanje Horror vacuia ničim... vječna borba sa vjetrenjačama i nevidljivim neprijateljima... ma bio bi užasan... sjećanja nas čine ovim što jesmo... moja su lijepa...
Život na dlanu vremena
romori smijehom,
romori snom,
najavljuje povratak
kolone odsutnih.
Vidim ih kako mašu
sa dalekog otoka,
koračaju sjećanjem,
vraćaju se u san.
Svjedoci ljepote
odsanjane mladosti,
tišina utkana u osmijehe
i oči koje pamte.
Nježna je točnost pamćenja! ...
ovaj djelić poetske drame "Ako sutra nikada ne dođe..." zrcali moja sjećanja... :)
30.09.2015. (08:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Annabony... Fibonacci je onaj što je brojao razmnažanje zečeva i stvorio slijed 0, 1, 1, 2, 3, 5, 8, 13, 21, 34, 55, 89, 144, 233, 377, 610, 987, 1597, 2584, 4181, 6765, 10946, 17711, 28657, 46368, 75025, 121393, 196418, 317811… zakon zlatnog Reza...
i hvala ti na tragu... :)
30.09.2015. (08:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@mecabg... da, nažalost ima takvih koji se ne mogu oprostiti prošlosti i ružnih sjećanja... dijalogom sobom u sebi se treba
osloboditi demona koji kradu san... na sreću postoji i rijeka zaborava...
osloboditi se osobnog tereta, oprostiti sebi greške i grijehe...
jer bilo ih je u svakome od nas... onda opraštamo svima...
onda živimo trenutak, kao da sljedeći neće doći...
i živimo život pustolova, plešemo ples tetrijeba i ždrala, osjećamo
kako se pijesak vremena slijeva našim licem... ali zaobilazi tragove osmijeha, uramljuje ih u slike sretno proživljenog... :)
30.09.2015. (08:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lady rugalica
Rijeka nevraćanka...
vrijeme kao rijeka, nedohvatljivo u svom proticanju...
30.09.2015. (09:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjedokosi
kad je tako prepustiti se rijeci treba
ploviti u beskraju
vi već znate kako
množiti i oduzimati
sve to tako ide u vaše sate
neizbježno neizbježnim postaje
samo ljubav...
30.09.2015. (09:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@lady rugalica...da, nedohvatljivo ali naše... osjećamo tek
titrajem srca i promjenom njegova ritma... naslućujemo u zaobljenosti prostora... na horizontu nad pučinom... na onoj tananoj liniji
zagrljaja neba i mora... možda je istina kči vremena, postojana u svom
trajanju... a mi prolazimo kroz njene dvore... možda... :)
30.09.2015. (09:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Sjedokosi... divno ... hvala ti...
poezijom se izgovara ono neizgovorljivo...
matematička etika, simonija univerzuma,
geometriska tijela kao Bachove sonate,
rapsodija ljepote... da dragi prijatelju
jednostavno ljubav... :)
30.09.2015. (09:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stara teta
nevjerojatna istovjetnost konteksta, prekrasne fotografije rijeke koja neumitno teče, obrubljena živim, bujnim obalama, boje istinitosti samog bivanja i njihova refleksija na dnu vode, prozirne vode koja život donosi, isto kao i djelić beskrajnog neba koje nas prožima... i nježna fotografija dvoje ljudi koji se uklapaju jedno u drugo kao što obraz pristaje uz obraz, kao što oni, oboje, pripadaju toj vodi, tom zraku, tom riječnom tlu i nezadrživoj prirodi sveprožimanja...
30.09.2015. (11:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
malo ti malo ja
Nije važno što teku rijeke i životi, ako nas na drugoj obali
čeka netko raširenih ruku:))
30.09.2015. (12:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@stara teta... hvala ti... prohujala desetljeća
ubrizgana u genetiku... mi žigosani božanskim naslijeđem...
odupiremo se... trajemo u kapi vode rijeke nevraćanke...
u sveprožimanju ljepote... od davnog. 1987 godine postavljenog pitanja, odakle dolazi ljepota... do ovog postavljenog zadnjom knjigoma... Ako sutra nikada ne dođe...
naše vrijeme, naš ritam načelo našeg trajanja... odupiremo se nedaćama,
izljeve bijesa i mržnje zaobilazimo... vjeruj mi... živimo trenutak kao da sljedeći neće doći... sretni u Kairosovom carstvu... u svijetu istine kčeri našeg vremena... ma divno je osjećanje trajanja u desetljećima ljepote... osjetila si to... usrećuješ... :)
30.09.2015. (12:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@malo ti malo ja... da draga... istina ubrizgana u genetiku me oplemenjuje desetljećima... stih upisan u dječji spomenar... cijelog života istinu zbori... da, ta istina me oplemenjuje... usrećuje... umijeće vremena...
zbirka tekstova neukoričenih, istina bez IBSN broja... ma usrećuje me arhiva mojih tekstova... i nije mi važno jesam li zabilježena u nacionalnoj knjižnici... pisah i pišem... sjećam se Kaštelanove rečenice... pjesme treba čitati... same govore... da, to je TO... da istina usrećuje... hvala vam dragi prijatelji što čitate moje štivo ne obilježeno ISBN brojem i prijetanjama...
usrećeje me svatko od vas tko se pronašao u štivu... u carstvu moga vremena... a oni koji se bore sa plagijatima... ma zaboravimo to... jer prije nas su pisali moänici i nisu razmišljali o plagijatima... zamiüljam Marina Držića naapisao je Tiranu prije sna ljetne noći... ma divno je što su pisali velikani prije nas... učimo od njih i njihovoj samozatajnosti... ja učim...
sretna...:)
30.09.2015. (12:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NF
dijalog s rijekom, jedna od tajni siddharthine mudrosti
30.09.2015. (23:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@NF...da, volim razgovrati s rijekom... voda pamti... :)
01.10.2015. (04:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...