Put bez sjećanja...
Nešto sam što nisam.
I zato sam sada to što jesam.
A nisam ništa.
Julije Knifer
Meandar, vijugava rijeka,
zrcalo kozmičkog kretanja,
preslika Dedalusovog
labirinta strahova,
premosnica svjetova.
Između nas vir apsurda,
let Ikarusa, iza horizonta nadanja
praznina.
Tvoja silueta na drugoj obali Meandra.
Tamo umire cvijeće.
Na obzoru zasjaše dva sunca,
u tvom pogledu stih,
u smrti se sanja.
Slijedih glas ljubavi,
koračaj, ne okreći se,
u njegovom srcu još cvijeta ruža.
U kapima Meandra sunce,
pad letača, pomak vremena
i
uvojak tmine zasja
sunčanim pramenovima.
Vrijeme tihog umiranja je opozvano.
Obgrlila nas je zavojnica istine
i šum novog jutra.
Krenuli smo putem bez sjećanja.
Željeli smo nemoguće učiniti mogućim. Nismo uspjeli... sjećanja su ostala.
Dijana Jelčić... Nestvarno stvarni... zbirka pjesama, Kultura snova, Zagreb, 2014.
slike... Julije Knifer... fotografija Meandra posuđena s interneta
Oznake: Julie Knifer, Meandri, život
|
