Vječno živuće dijete u nama...
Nevidljivi iluzionist stoluje na sceni života… vječno živući, dobročudan opsjenar nas odnosi na slavlje sjetila… daruje nam trenutke sreće...
Ne smijemo dozvoliti zrelosti da zaustavi let bijele golubice… tankoćutne titraje osjećajno- osjetilnih začudnosti i iskrene djetinje znatiželje…
ne smijemo se zadovoljiti tek letimičnim pogledom u galeriju sjećanja… u njoj se kriju naše prohujale žudnje i čežnje, naša nadanja i vjerovanja u ljepotu dolazećeg vremena… tvrdim drhtajem osjećanja… tvojom prisnošću uzburkanog mira...
Može li se ljubav vidjeti?... pitaš me…
Ljubav se ne gleda očima… njima vidimo sve osim obzorja zjenice i krug irisa u kojem se ogleda ljepota… ljubav se krije u očima promatrača, ona živi iskričavim iskonom u žiži, u srži bitka, u apsurdima koje svjesno živimo… njome upoznajemo Prometeja i Sizifa u sebi... njome gradimo mostove među ljudima, tim nama bliskim, paralelnim svemirima… odgovaram sretna što upoznah i pripitomih stranaca u sebi... svjesna da se služim Camusovim mislima…
Zov ljubavi se ne sluša ušima… njima čujemo izvanje zvuke… čujem glas maloga princa izronjenog iz tvojih šapata… oživljava bajku… glas ljubavi se sluša srcem… njen zov izranja iz odeona sna… strunama osjećanja ljubavi skladamo rapsodiju boja, simfoniju mirisa, sonatu od snova… njome pišemo pjesme, eseje, priče i sretni smo… obznanjuješ istinu...
Osluhnimo dijalog homo ludensa i homo fabera u nama… osluhnimo tišinu neizgovorenog… zagledajmo se u svjesnost ogrnutu svilenkastim velom egzistencijalnih strahova i uspomena, utkanu u čipku sjećanja... uronimo u magličasti privid ljepote dolutao iz nedohvatnih visina univerzuma ljudske misaonosti…
Tajanstvene ruke krojačica sudbine… tri suđenice bdiju u nama… tri Moire su trojstvo utkano u helix našeg genoma… nitko, do nas samih, ne kroji odoru sudbine… tvrdiš osmijehom…
Zakoračimo u nepoznato... budimo hazarderi u igraonici sreće… uzdignimo Nikin stijeg nad zlim slutnjama, sumnjama, strahovima... igrajmo se, budimo iluzionisti trenutka, budimo luckasti, zaneseni, budimo egoistični, okrutni, samilosni, budimo znatiželjni i gladni spoznaje, žedni znanja, budimo i ostanimo dijete veselja i sreće…
Homo ludens bdije nad našom zrelosti… u njegovoj krhkosti se krije most ka dolazećem vremenu... ogleda snaga ljubavi… sloboda i život… zbilja okrunjena ljepotom misaonosti i osjećajnosti onih koji su živjeli prije nas...
Dijana Jelčić
Oznake: homo ludens
|
