Praiskonska igra...
Dušo moja, ne igraj se sa Zlim. Bog voli igru i pjesmu. Bog te voli...
don Šimun Doljanin | Bitno.net
Ponekad se uzdižemo u nadosobne dimenzije... snagom nadzemaljskog vjerovanja ostvarujemo moć ovozemaljskog bivstvovanja... osjećam ljubav kao dar u ovitku bezgranične slobode... u lahorastoj stvarnosti zazivamo vječnost... bezvremeni smo... u vrtlogu vremena živimo bez obećanja... u kovitlanju sfera obznanjujemo ovozemaljske istine...
Ti i ja u vjetru koji pomiće zavjese tajni i odnosi nas u ekliptiku sunčane prostornosti... u prostranstva snovitih pejsaža… tamo gdje Mjesec srebrenim tragom ispisuje putokaze ka svitanju… bez kompasa osmišljava strane svijeta… osvijetljava okna životnog kotača u kojem nastajemo uvijek iznova… uvijek isti, a drugačiji.
Otkrivaš mi snagu biblijskih znanosti… slijevaš ih u rečenice, njima uokviruješ ljepotu ovoga sada… ćutim te kao pročelnika istina, dokazuješ naša trajanja u slijedu eonskih misterija… u zakonitostima svemira… u matematičkoj etici … u titrajima zlaćene spirale, u dokazu istosti nas i univerzuma… naše sudjelovanje u praiskonskoj igri… zasanjanoj na početku priče… u igrivosti svijeta... u božanskoj slobodi.
Zauvjek umreženi u igri Deus ludensa i Homo ludensa, lišeni smo želje za posjedovanjem.
Igramo je sretni…
Dijana Jelčić
slike posuđene s interneta. Oznake: Deus ludens, homo ludens, igra
|
