U Gestemanskom vrtu...
U titraju vječnosti kovitlac sjećanja. Na stolu kruh i vino. U cenakulu oproštaj, posljednja večera pred trodnevje tišine. Bila je to noć krugova, noć neizrecivih osjećanja. U bezriječju naslućenih istina začudnost tajnovitih puteva ka hramu ljubavi.
Noć bez Mjeseca, bez pustolova koji srebrom blaži tminu. Noć bez zvijezda.
Sjale su u sjećanjima, sjale su nad tvojim čelom iza kojeg se kovitlala žudnja…
U komadiću šutnje oćutih uspomenu na ulazak čovjeka u svetu zemlju… u kaleidoskopu vječnosti se prelamaju boje, izranjaju slike. Prognanstvo čovjeka iz rajskog vrta i molitva spasenja u Gestemanskom vrtu. Gestemanska ura, molitva ubrizgana u otkucaje nutarnjeg sata, krugovi utkani u žrtvu čovjeka za čovjeka… osjetih sklad patnje, boli, vjerovanja i ljubavi…
Ovo je bila noć rastrgnuća koprene iza koje se krila izdaja…
Hoće li glasanje pjetla ubiti ljubav?...
vidjeh sjenu izdajice… šuljala se koridorom mraka… vidjeh Judin poljubac... strahotu izdaje...
Utihnula su zvona… Tišina para uši…
Možemo li sprijećiti smaknuće?… promijeniti legendu?… upitah tebe i sebe…
Na žrtveniku noći je izgarala želja… shvatih, put pokore je neizbježan put ka uskrsnuću istine… u prelamanju mojih boja vidjeh slike otrgnute iz prastarih zapisa… iz sjećanja čuvara svetog groba… iz svjedočanstva neuništivosti ljubavi…
Ovo je bila noć Danteovih krugova i tišine. Vrijeme poezije i uzašašće ka izvorištu ljepote.
Dijana Jelčić
slike... Leonardo da Vinci... posljednja večera
Andrea Mantegn... Isus u Gestemanskom vrtu
Oznake: Gestemanski vrt, Gestemanska ura
|
