Istoriječje sreće...
Zakoračili smo u doba smiraja.
Pehar sa izvora se nije razbio,
još uvijek me omamljuje nektar
tvoga govora i moć osmijeha.
Ljubav je to, tvrde mudraci.
Budi nas miris svitanja i cvrkut ptica,
iz pjeska i pjene izlijeće bijela golubica
zoblje zvijezde,
svjetlost odnosi lazur noći,
daruje spokoj budnosti.
U potpalublju pamćenja,
u arahnoidei uspomena
pohranjujemo stare vrijednosti.
Odustali smo od nedohvatne budućnosti, bio bi užas življenja u nedolazećem sutra.
Život je trenutak i ljubav
nemir tišine i mir tvoga glasa,
sada,
čujem ga bez čekanja
i sjećanja.
Volim tvoje jezične akrobacije,
zvuk asonanci,
pjev istih vokala,
poetiku rečenica,
tankoćutne tonove
naših razgovora.
Volim pjesničke epifore,
ponavljajuće, Kaštelanovo pojačavanje, ljepote sna u zbilji.
Čujem u snu
Sanjam u snu
Vidim u snu...
Nestvarna je naša odaja,
prepuna plesa sunca i vode,
snova i tautologije sreće.
Ljubav je ljubav,
San je san,
Ti si ti…
Stvarna je odaja ogleda i odjeka
prepuna osmijeha,
utjelovljena u dnevnom sloganu
sretan život je sretan život.
Dijana Jelčić
Oznake: epifore, tautologija, sretan život
|
