Zakoračili smo u doba smiraja.
Pehar sa izvora se nije razbio,
još uvijek me omamljuje nektar
tvoga govora i moć osmijeha.
Ljubav je to, tvrde mudraci.
Budi nas miris svitanja i cvrkut ptica,
iz pjeska i pjene izlijeće bijela golubica
zoblje zvijezde,
svjetlost odnosi lazur noći,
daruje spokoj budnosti.
U potpalublju pamćenja,
u arahnoidei uspomena
pohranjujemo stare vrijednosti.
Odustali smo od nedohvatne budućnosti, bio bi užas življenja u nedolazećem sutra.
Život je trenutak i ljubav
nemir tišine i mir tvoga glasa,
sada,
čujem ga bez čekanja
i sjećanja.