Skrivena stvarnost...
"'Skrivena stvarnost' treće je veliko popularno-znanstveno djelo Briana Greenea. Kao i 'Elegantni svemir' te 'Tkivo svemira', odlikuje se sjajnim pripovjedačkim stilom, prepunim analogija, opisa i metafora od kojih čitatelju zastaje dah, kao da se domogao napetog romana. Temeljna tema knjige je pretpostavka o postojanju višestruke realnosti, koja se u zadnjih desetak godina nametnula kao posljedica istraživanja temeljnih zakonitosti svemira. Moguće je postojanje višestrukoga svemira – multiverzuma – u kojem se događaji zbivaju u paralelnim svjetovima gdje svaka jedinka iz univerzuma koji poznajemo može imati svoje dvojnike..." (Vjera Lopac)
Pročitla sam sve tri knjige. Pročitano prevodila na jezik mojih neurona. U odaji ogleda i odjeka pokušavala osjetiti napisano kao dio sebe.
Jutros buđenjem osjetih, san nije zastoj u životu, nego jedan od njegovih najčudesnijih oblika. San pliva tajnovitom rijekom misterija i graniči s nadnaravnim, nije pomanjkanje ili navala krvi u mozak, nego istina promatrana kroz staklenu prizmu iluzija. Iako neznam što je tvar od koje su satkani snovi, osjećam kako postajem san, moj san i shvaćam da manje sanjam dok spavam nego kada sam budna.
Moj svijet je pun boja, mirisa, velika rijeka vremena puna treptaja očiju, obojenih zvukova rapsodije boja, puna mirisnih tonova isprepletenih u simfoniju univerzuma uma, simfoniju koju svojim snovima o ljubavi sama stvaram.
U tišini uvale djetinjstva se nebo rumeni znamenjem ljubavi. Jutros osjećam Ljubav je dimenzija istinskog postojanja. Jednostavnija je od svih zapisa o njoj. Vidim misao o njoj utkanu u svjetlosti koja bdije nad snom.
Dostojanstveno razigrani zavijutci plešu iza spuštenih trepavica. U njihovim titrajima prepoznajem sjemenje iz kojeg izrasta sveti gral, srce u čijem središtu svjetluca božja iskra.
Velika svjetlost nedefiniranih boja se uvlači u ovo svitanje. Nastavljam sanjati. Stojim na sceni života, a snenost me odvodi u kraljevstvo metafizike gdje vidim svoje rađanje u zagrljaju apsolutne ljubavi.
Naučivši vjerovati, ljubiti i opraštati ulazim u astralnu dimenziju svjesti, u carstvo skrivene stvarnosti, u beskraj paralelnih svemira. Tu susrećem dvojnike, umnoženu sebe u prohujalim trenucima, ozrcaljenu u ovom ovdje i ovom sada.
Novonastajuća kozmologija i knjige napisane o njoj su poetični tekstovi izrasli iz univerzuma ljudskog uma. Pročitano ostavlja neizbrisiv trag u galeriji pamćenja.
Stvarnost, proizašla iz maglovitog oblaka sna, je najljepši dar koji mi, svojim djelima, darovaše sanjari znanosti.
Dijana Jelčić
 Oznake: Brian Greene, skrivena stvarnost, elegantni svemir, tkivo svemira
|
