Privid iskona...
"Knjiga Briana Greenea je vrhunac znanstvenog pisanja. Možda više od bilo kojeg drugog popularnoznanstvenog rada, ova knjiga ljušti sloj po sloj pojedinosti i postupno otkriva čudesnu bit suvremene fizike. S rijetkom kombinacijom znanstvenog ponašanja i književnog dara, autor nas vodi kroz najnovije rezultate istraživača konačne torije svemira."
U fikciji uma, privid iskona.
Kako smo dospjeli u ovo blaženstvo?
Nalazimo li se na onom traženom otoku potpunog mira?
Jesmo li pronašli ono zrno svemira iz kojeg je iznjedrena energija, nedjeljivi djelić atoma, bitak vječnosti?
Jesmo li dotaknuli nedodirljivost zagonetke početka?
Pitanja u sebi kriju rebus ljepote i presliku sreće. Odgovori su nevažni, nema ih.
Sjedimo u zatonu djetinjstva. Pored nas pročitana knjiga Brian Greene „elegantni svemir“. Još uvijek osjećamo kovitlanje neurona u misaonom režnju.
Šutimo.
Nad nama lazur beskraja, ispred nas bonaca sunoćja. Mjesec se kupa u poeziji kapi.
Dašak noći donosi miris mora i žetve dnevnih ljepota. Iz bespreijekorne geometrije povečerja izranja tihana sjeta. Tajanstveni veo nas omata spuštajućim lazurom i odnosi u izmaštane svjetove. Na obzoru svijesti blješti vizija, privid odživljene budućnosti...
Već viđeno…
Rascvjetani perivoj snova i konture stvarnosti, ruke spletene u buket zagrljaja. U tvojim očima se ogleda svijet snovitih istina. Zaustavljamo se na rubu beskraja, u obznani mjesečevih mjena. Osjećamo nezaustavljivost vremena i obnavljanje ljepote. Osjećanja bujaju, rastaću se plimom. More raste, dodiruje plahost čuvstvene zbilje. Probdjeli smo noć sjećajući se.
Na horizontu se zlati svitanje. Sunčana zraka u tvom oku i romor jutrenja u srcu.
Prva brodica isplovljava iz luke. Otok se budi.
Carpe diem...
Dijana Jelččić
 Oznake: elegantni svemir
|
