Na trgu cvijeća...
Ne volim riječ obećanje. Ni ti je ne cjeniš. Obećanja sputavaju čežnje i narušavaju trenutke sreće. Praznina značenja te riječi se zrcali u mjesečevim mjenama. Prepuštam se plimi uspomena i herojskim zanosima. Hranili smo se stihom i snom Giordana Bruna, čovjeka koji je umro za ideale. Mi živimo ideale i znamo, zbog njih se izgara na tihim lomačama inkvizitora istina.
Stojimo kraj Fontane di Trevi. Bacamo kovanice. Djevičanski izvor, poezija kapi i romor porijekla vremena.
Na Campo dell Fiori slika smaknuća i miris goruće brezovine. Čujem njegove zadnje riječi, njegovo poslanje nama, rođenima četiristotine godina kasnije.
"Sinoć sam izvukao papire iz svih rupa u tamnici i pustio moje male sive prijatelje da samnom dočekaju zoru. Podjelo sam s njima moj zadnji obrok i pričao im šta vidim kroz mali prozor. Svitanje sam dočekao budan i gledajući oblake kako plove nebom. Noćas su sjale zvijezde i ja sam vidio svjetove u kojima će se ovoga jutra nastaviti moj život. Nema raja, ni pakla nema. Postoji samo život u različitim oblicima. A vi prisutni u zadnjim trenutcima ovoga oblika moga života nemojte me brzo zaboraviti. U meni nema strave, ne obuzima me bol nego je to osjećaj mirnog izgaranja i slatkog umiranja. Ja mislim i u meni umire čežnja, veliko svjetlo gasi vartu i moje srce postaje plam. Moj pepeo postaje sjena robovima zla. Moja ljubav kao i svaka ljubav teži božanskoj ljepoti."
U preponama trenutka ćutim u tebi lovca Acteona, mjenjam kraj legende i postajem plašljiva srna. Mamim te u čarobnu šumu božanskih pohota. U tvojim očima san. Pijemo rujno vino, isto ono kojim si opijao krčmarice u noćima prije mene. Slutim moć te opojnosti. Osjećam razlijevanje poriva ženke staničjem žudnje, čujem urlike probuđene zvjerke koju uspavah u noćima prije tebe i predajem se pohlepi tvojih dlanova.
Oćutih lažnost usiljene čednosti koju nosih kao krinku skrivajući lice tužne žene, šapnuh...
Zagrli me nježno i neka bude kao nekada, neka bude kao sada, neka bude kao vječnost,
neka bude svijetlost, neka bude trenutak, neka bude ljubav...
i bi ljubav.
Dijana Jelčić... djelić još neukoričene zbirke priča "Umijeće vremena" 1987- 2000.
slika... Diana i Acteon, Titian.1489- 1576
Oznake: Giordano Bruno, Diana i Acteon, umijeće vremena
|
