dinajina sjećanja

petak, 04.05.2018.

@Demetra i Rukopis...







@Demetra... prije svega žena utkana u bitak vremena… u srž života… u fokus svemira... žena ratnica svjetlosti… pobjednica tmine… sa krijesom ljepote u očima… i Nikinim stijegom u rukama… žena uvijek lijepa u svojoj nagosti… uvijek snena u tkivu življenja… uvijek hrabra na bojišnici materinjstva… spremna umirati za sreću djeteta… ginuti za ljubav ljubljenog čovjeka… žena uvijek blaga u željama i snažna u odlukama… žena pjesnikinja tuge… poetesa sreća… autorica antologije vječnosti… prenositeljica genetskog koda svevremena… neuništiva nit koja povezuje eone vjerovanja… epohe nadanja… tisućljeća rodoslovlja…
Ponekad samotna u svojim žudnjama… cesarica trenutaka… svećenica svetišta… čuvarica oltara života… stražarica na vratima snova… lađarica na pućini poezije oceana… uzvišena u darivanju… ponizna u dobijanju… ranjiva u izdaji… razigrana u strasti… nježna u zagrljaju… patetična u alkemijskom činu… prekaljena u gubitcima… vječna u osjećanjima… utjelovljena u sutonim i svitanjima… žena u svakoj ženi… jednostavno ljubav…

Dijana Jelčić





Sinoć u prepunoj dvorani knjižnice na Kvatriću doživjeh ljepotu pisane riječi kazivanu srcima mladih... divna atmosfera ispunjena aplauzom prijatelja, @Sjedokosi, @luki 2, @O-da-životu, @hawkeye, tonovima gitare i glasovima pjevača... suzama Demetrine kćeri... Demetra pjesnikinja i majka... ljubav njene djece je prostor pretvorila u svetište ljepote...





Mi smo nažalost morali otići ranije, na odlasku smo @O- da- životu i ja zaključile... divno je biti bloger... U srcima smo ponijeli još jednu divnu uspomenu... hvala ti Demetra, draga prijateljice na toj ljepoti...




ponajprije naslov... odlično dosanjan




i sve Demetrine zbirke krase police naše biblioteke...


Oznake: Demetra, Rukopisi, promocij

- 07:27 - Komentari (44) - Isprintaj - #

petak, 06.11.2015.

Demetra i njena večer...



Soba moga djetinjstva…

Plaši me polutama sobe,
na ormaru petrolejka tinja,
a po sobi sablasni ples sjena...




Vratiti se možemo samo tamo gdje smo već jednom bili… U pamćenju Antonije Željke Kahlik još uvijek iskri slika sobe njenog djetinjstva… u galeriji sjećanja se redaju pejsaži rodne grude… djedova kuća, konji, jutra, kasno poslijepodne pod starim hrastom, i njena proljeća slavonska…čitjući njenu posljednju zbirku „Pocjek“ začuh i Tonkin šapat Slavonijo tko te ne bi volio… vidjeh žitnicu mora, začuh đerma pjesmu, rzanje vranca… Tonkina duša je ranjena u svijetu bez slavonskih jutrenja, bez bagrema i lipa…

Divota Tonkina izričaja, ljepota napisanog uranja u srža, nježi do suza… njeno prozno- poetsko štivo je krcato predivnih osjećajnih slika… buhtle, miris bagrema, boja žita, pašnjaka, snijega… dodiruju sva osjetila… sinoć smo u punoj dvorani Knjižnice August Cesarac u Zagrebu doživjeli slavlje osjetila…





Tebi Slavonijo…

Što ima to tako
snažno u tebi
dal' tvoje mirisne trave
cvijeće jaglaca i visibabe
šume hrastove tek
titranje na povjetarcu
lišća jablanova.

Što me to toliko
snažno uzbudi
kad dođem k tebi
slavonska ravnico
dal' nostalgija davna
što nikad ne izblijedi
iz sjećanja mojih.

Dal' mi to želiš
porukom dalekom
vratiti sjećanja
kad sanjao sam snove
u hladu stabala tvojih
i sunčevih zraka u
krošnji boja duginih.

Dal' svjetlo podariti mi želiš
u vijuge moje beskrajne
sjećanja na tvoju ravnicu
i šume i polja zelena
da nikad ne nestanu
te slike meni predivne
u duši mojoj radosnoj.




Parafrazirat ću riječi Jure Kaštelana… Tonkino štivo treba čitati, ono samo govori…

Dijana Jelčić




sjedokosi je pisao Demetrinoj promociji, vrijedi pročitati

Oznake: Demetra, poezija, Slavonija

- 10:45 - Komentari (20) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>