Krug pripadanja...
Camus piše, Presuditi o tome ima li ili nema smisla živjeti znači
odgovoriti na osnovno pitanje filozofije. Ima li svijet tri ili više
dimenzija, a duša devet ili dvanaest oblika je poslije toga.
Nietzscheova tvrdnja da mislioc, koji želi biti dostojan
poštovanja propovjeda osobnim primjerom.
Slučaj Wagner je taj primjer, njegova
osobna priča o slušanju glazbe Richarda Wagnera.
to je tajna svjesnosti, završan čin sudbine.
Očiglednost koju srce osjeća i tumači
duši je ravnoteža između svijesti i
podsvjesti, moć skladnog života.
Čitala sam i doćitavala knjige dvojice mislioca.
Teško je osjetiti pravi tren u kojem taj korak u
tankoćutnost svjesnosti postaje djelotvoran.
Odustajanje od tog koraka je slično
posljednjem činu melodrame
kojim priznajemo svoje duševno samoubistvo.
Što učiniti, kako spriječiti nastajanje nutarnje
melodrame i njenog završnog čina?
Čitajući mit o Sizifu osjetih kako u prirodi naših života
postoje djelići različitih životnih poziva,
osvajač, zavodnik, pisac i glumac.
Glumac na sceni dokazuje kako je čovjek bez iluzija
sam sebi stranac, a čin ljubavi krug pripadanja.
Iz utrobe vremena je izronio začarani krug pripadanja.
Dijana Jelčić
|
