Pepeljuga...
Djetinjstvo i svijet bajki, prva stepenica ka odrastanju, nezaboravan svijet iz kojeg smo morali
izroniti u svijet odraslih i čitanje bajki prepusti zaboravu, ali nije jednostavno zaboravit poruke
koje ostaju zauvijek u našem pamćenju, Učili smo čitati uživajući u oslikanom svijetu naše
tadašnje virtuale, naših lutanja svijetom izmišljenim za nas buduće sakupljače saznanja.
Bajke su nam ucrtale put ka današnjem čitanju svjetskih majstora pisane riječi, naučile
vrednovanju umijeća umjetnika kistom i osjećati napisano i vđeno. Duerova slika
uistinu budi malnkoniju za minulim vremenom bezbrižnosti.
Obgrlio me val neizrecivih i neopisivih osjećanja, pretočenih u polje snovitih iluzija.
slijevaju se prividi bajki, usrećuju, zaboravljam sve prohujale sumnjičavosti,
brišem tragove daljine, pišem nova iskušenja bajkovitim rečenicama,
pružam ruku i osjećam dodir tvoje, ispisujem siluetu uzbuđenja…
Ova nemirna blizina je otrgnuta iz prostranstava dalekih nebeskih stepa,
donešena iz razvalina vremenskih obrisa, utkana u staze razgranate stvarnosti,
ova nježna bliskost je suza neisplakanih tuga, radosnih uzdaha i sretnih osmijeha,
suza odbjela iz leleka sužnjevanja u okovima svsishodnog trajanja u pustinji osjećaja,
ova lakoća nastajanja je otrgnuće iz džungle grada i potonuće u laguni snovitih oceana.
U svijetu bajki osluškujem zov slobodnih ptica i otpijam kapi sanjivosti iz kaleža vječnosti,
koračam liticom osjećanja, pohodim svjedočanstva ljubavi zatomljena u šumi neprohodnoj
za osrednjost čulnih izazova, tamo gdje postoji osjećaj postoji i dobrota, a tamo gdje postoji
dobrota događa se čarolija, u krošnji nad grobom majke pjevaju bijele ptice i daruju snovitost.
i za kraj bajkovita kičasta slika pjevajućih ptica i stih iz bajke Pepeljuga, koji dokazuje
dobrotu i nastajanje čarolije
- Gukni, gukni, o golube,
Krv ne curi iz cipele:
Cipele joj lijepo stoje,
Zaručnica prava to je.
Dijana Jelčić
|