.
U iluziji iscjeljujuće tišine osjećam miris limuna i metvice,
a dašak Melise mrvi strah.
U sjeni tvoga osmijeha zaboravljam jučer, ne želim sutra, živim trenutak, osjećam ga, postojim.
Have a nice day... rekao si mi osmijehom.
Mladost je bila poezija. Provodila sam vrijeme u Blatu, Tingl-Tanglu, teatru, slušala poeziju i pisala. Prva ljubav i njen kraj, bjeg od mene same. Švicarska je bila spas. Davne 1986- te godine je moja mama skupila moje rukopise i ukoričila moju prvu zbirku pjesama „Osamnaest crvenih ruža“ . To je bio njen dar meni za rođendan. Promocija je bila u Lapidariju, tadašnjem sastajalištu mladih pjesnika. Godinu dana kasnije sam se odlučila na izdavanje druge zbike „Odakle dolazi ljepota“…
Sudbina me obdarila osmijehom i sjećanjem na sretne trenutke.
Danas znam tko sam, a mogla sam biti ovo što jesam,
ali bez čudjenja, žudnje i znatiželje u sebi, a to bi
značilo, neko sasvim drugi. Bolje je ovako..
Osmijeh vam ostavljam dragi prijatelji, jer dan u kojem se nismo nekome nasmiješili
izgubljen je dan, poručio nam otac smijeha Charli Chaplin.
Dijana Jelčić
