.
U iluziji iscjeljujuće tišine osjećam miris limuna i metvice,
a dašak Melise mrvi strah.
U sjeni tvoga osmijeha zaboravljam jučer, ne želim sutra, živim trenutak, osjećam ga, postojim.
Have a nice day... rekao si mi osmijehom.
Bila sam skitnica, voljela sam plave daljine, purpurne sutone i ljubičasta svitanja, misaono lutala nebeskim bespućem, plesala sa mjesecom, tajne djelila sa zvjezdama. čitala poeziju, Pisala sam, prvo „tajne“ dnevnike, onda, po sada već požutjelim bilježnicama, pokuđavala pisati pjesme. Cijeli moj život je zapisan i još uvijek ljubomorno čuvam te rukopise…
Mladost je bila poezija. Provodila sam vrijeme u Blatu, Tingl-Tanglu, teatru, slušala poeziju i pisala. Prva ljubav i njen kraj, bjeg od mene same. Švicarska je bila spas. Davne 1986- te godine je moja mama skupila moje rukopise i ukoričila moju prvu zbirku pjesama „Osamnaest crvenih ruža“ . To je bio njen dar meni za rođendan. Promocija je bila u Lapidariju, tadašnjem sastajalištu mladih pjesnika. Godinu dana kasnije sam se odlučila na izdavanje druge zbike „Odakle dolazi ljepota“…
Sudbina me obdarila osmijehom i sjećanjem na sretne trenutke.
Danas znam tko sam, a mogla sam biti ovo što jesam,
ali bez čudjenja, žudnje i znatiželje u sebi, a to bi
značilo, neko sasvim drugi. Bolje je ovako..
Osmijeh vam ostavljam dragi prijatelji, jer dan u kojem se nismo nekome nasmiješili
izgubljen je dan, poručio nam otac smijeha Charli Chaplin.