Svetkovina perli...
U iskazivosti pamćenja sve što se zbilo
još uvijek se događa.
Zgusnuće davnina u ovo ovdje i ovo sad.
Romor zelene rijeke, na delti poezija kapi,
u fanfarama tek načetog ljeta ushit sunca,
u srcu ljubav,
Čin bogoslužja, molitva Erato prividu,
imaginaciji ikone, iluziji poezije.
Poezija je ritam misli, još
nenapisane pjesme,
nenacrtane slike,
nečujni zvuci,
čujni muk,
život.
U dimenziji sna dijalog s anđelom,
na zaslonu svijesti očaravajući nemir.
Povečerje se razlijeva zlaćanom tišinom…
na oltaru poezije jeka tvojih šapata…
na dlanu sutona ognjilo želje
i moć sjećanja…
Iz vremena mladosti izranjaju slike,
ona i ja u gimnazijskoj klupi,
u titrajima prijateljstva
proslave matura,
rođendana,
promocija.
budi se noć… tišina puca,
ruše se planine… rađaju oceani,
na žalu suza umiruće školjke
daruje ime bezimenoj priči…
svetkovina perli…
Dijana Jelčić
|
