U iskazivosti pamćenja sve što se zbilo
još uvijek se događa.
Zgusnuće davnina u ovo ovdje i ovo sad.
Romor zelene rijeke, na delti poezija kapi,
u fanfarama tek načetog ljeta ushit sunca,
u srcu ljubav,
Čin bogoslužja, molitva Erato prividu,
imaginaciji ikone, iluziji poezije.
Poezija je ritam misli, još
nenapisane pjesme,
nenacrtane slike,
nečujni zvuci,
čujni muk,
život.
U dimenziji sna dijalog s anđelom,
na zaslonu svijesti očaravajući nemir.
Povečerje se razlijeva zlaćanom tišinom…
na oltaru poezije jeka tvojih šapata…
na dlanu sutona ognjilo želje
i moć sjećanja…
Iz vremena mladosti izranjaju slike,
ona i ja u gimnazijskoj klupi,
u titrajima prijateljstva
proslave matura,
rođendana,
promocija.
budi se noć… tišina puca,
ruše se planine… rađaju oceani,
na žalu suza umiruće školjke
daruje ime bezimenoj priči…
svetkovina perli…
Dijana Jelčić
Post je objavljen 25.06.2022. u 08:08 sati.