Sreća...
“Najveća sreća u životu je uvjerenost da smo voljeni – voljeni zbog toga kakvi jesmo ili još više, usprkos tome kakvi jesmo.” Victor Hugo
Sjedimo na terasi kvartovskog kafića. Promatramo tepih rascvjetanih ruža. Bude se uspomene.
Dočekivali smo zore na trgu cvijeća. Miris ruža i svježeg kruha još uvijek obnavlja molitvu i prohujala proljeća.
U kapi budnosti nepobitnost snovitosti, neopozivost prolaznosti i obris iluzije.
Srce neumoljivo otkucava trenutke, a sjećanja premošćuju razvaline.
Pod rasutim srebrom mjesečine plešu noćne sjene. Bude tkivo nesanice. Dječak mačkici svira baladu o sreći.
U osvitu sunca sjene nestaju. Ostaju sjećanja na mirise djetinjstva, okuse mladosti i
glazbu zrelosti, na titraje radosti proživljenih godina...
Bukti blaženstvo dana. S neba kapa sreća. Buja hormon dobrog raspoloženja. Rrazmotava iskukičanu mrežu vremena. U svakom čvoriću nova slika... oplemenjuje svijet u našim glavama…
Dijana Jelčić
|
