Sjedimo na terasi kvartovskog kafića. Promatramo tepih rascvjetanih ruža. Bude se uspomene.
Dočekivali smo zore na trgu cvijeća. Miris ruža i svježeg kruha još uvijek obnavlja molitvu i prohujala proljeća.
U kapi budnosti nepobitnost snovitosti, neopozivost prolaznosti i obris iluzije.
Srce neumoljivo otkucava trenutke, a sjećanja premošćuju razvaline.
Pod rasutim srebrom mjesečine plešu noćne sjene. Bude tkivo nesanice. Dječak mačkici svira baladu o sreći.
U osvitu sunca sjene nestaju. Ostaju sjećanja na mirise djetinjstva, okuse mladosti i
glazbu zrelosti, na titraje radosti proživljenih godina...
Bukti blaženstvo dana. S neba kapa sreća. Buja hormon dobrog raspoloženja. Rrazmotava iskukičanu mrežu vremena. U svakom čvoriću nova slika... oplemenjuje svijet u našim glavama…
Dijana Jelčić
Post je objavljen 06.06.2022. u 17:57 sati.