U zraku miris proljeća...
U lucidnom snu
vidjeh lice vremena, u suzi bezimenu bol,
tugu zaustavljenu u spomenku vječnosti…
na niti sjećanja slušah molitvu
izgovaranu na žrtveniku svitanja…
Osjetih let leptira na poljanama svijesti,
evoluciju osjećanja, titraje struna nutarnje harfe,
baladu o leptirici izgubljenoj u pogledu jantarnog sjaja
i rifove gitare u poveznicama svijesti i podsvjesti… zbilje i sna…
Ti izranjaš iz vizije… dionizijskom veselosti me odvodiš pred Apolonov hram…
promatramo ples boga ljubavi i Muza… oplemenjuju nas svojim moćima… i nestaju u legendi…
Budim se... bijela golubica zoblje zvijezde poradja mladi dan...
u ovitku svjetlosti ljubavna njhaljka božice Tanit
i buket rascvjetanih tulipana...
na radnom stolu košarica bijelih ruža,
u zraku miris proljeća.
Danas zahvaljujem stvoritelju
što svijetu podari oblik kugle, otkupitelju što mogu dosegnuti sunce,
koračati putevima srca, dotaknuti ruže, razumjeti njihov govor.
Danas je dobar dan,
dan ritma srca i poljubaca.
Dijana Jelčić
|
