U lucidnom snu
vidjeh lice vremena, u suzi bezimenu bol,
tugu zaustavljenu u spomenku vječnosti…
na niti sjećanja slušah molitvu
izgovaranu na žrtveniku svitanja…
Osjetih let leptira na poljanama svijesti,
evoluciju osjećanja, titraje struna nutarnje harfe,
baladu o leptirici izgubljenoj u pogledu jantarnog sjaja
i rifove gitare u poveznicama svijesti i podsvjesti… zbilje i sna…
Ti izranjaš iz vizije… dionizijskom veselosti me odvodiš pred Apolonov hram…
promatramo ples boga ljubavi i Muza… oplemenjuju nas svojim moćima… i nestaju u legendi…
Budim se... bijela golubica zoblje zvijezde poradja mladi dan...
u ovitku svjetlosti ljubavna njhaljka božice Tanit
i buket rascvjetanih tulipana...
na radnom stolu košarica bijelih ruža,
u zraku miris proljeća.
Danas zahvaljujem stvoritelju
što svijetu podari oblik kugle, otkupitelju što mogu dosegnuti sunce,
koračati putevima srca, dotaknuti ruže, razumjeti njihov govor.