dinajina sjećanja

ponedjeljak, 24.06.2019.

Poezija pamćenja...






U iskazivosti pamćenja sve što se zbilo
još uvijek se događa.

Romor zelene rijeke, poezija kapi,
tišina utjelovljena u odaji ogleda i odjeka.

U fanfarama tek načetog ljeta ushit sunca,
u srcu ljubav, nutarnja svjetlost
odaje tajnu postojanja.

Na vratima vječnosti, između jučer i sutra
krajolik ka širini svijeta, okno vremena,
pjesma trenutka se čuje, muk beskraja
i nadahnuće daljina

Privid, oživjela iluzija, ubistvo gravitacije,
levitiramo ka suncu,
ka apsolutu.

U nama sumnja, znatiželja i čuđenje,
u srcima triptih nutrine,
želja, žudnja, htijenje,
uron u neoskrvljene dubine,
uzlet u nedodirnute visine,
vjerovanje u etiku i estetiku
svemira.

Nadanuće je vrisak srca, muk duše,
klesar prostora, skulptor vremena,
moć uma.

Poezija našeg vremena su još
nenapisane pjesme,
nenacrtane slike,
nepostojeće boje,
čujnost tišine,
vrtlog,
život,
ljubav.

Dijana Jelčić






- 17:07 - Komentari (13) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Poezija uspomena daruje snovitost zbilji...

  • Kada odlutam u sjećanja, kada zaustavim prohujali komadić sna i vratim ga u ovo ovdje i ovo sada tada znam da je misao jedina energija kojom možemo dvosmjerno putovati, odlaziti i vraćati se u trenutke zabilježene srcem, orošene dušom, zatvorene čahurom u kojoj spava uspomena sretna ili nesretna, tužna ili sjetna.

    "Apsurd se rađa iz ove suprotstavljenosti između ljudskog poziva i bezumne tišine svijeta. Upravo tu je ono što ne treba zaboraviti. Upravo tu je ono čega se treba čvrsto držati, jer sve posljedice jednog života mogu odatle iznikunti. Iracionalno, ljudska nostalgija i apsurd koji izbija iz njihove suprotstavljenosti, eto tri glavna lika drame koja treba nužno završiti sa svom logikom za koju je život sposoban."

    A. Camus





Rođendan ovog bloga... 02. 04. 2008.

  • djelić mog prvog teksta objavljenog na blogu.

    Na rodnou sudbine iznenada bljesne putokaz ka snu… davno zaboravljenom, nedosanjanom svijetu lijepih izmišljaja… tada utihnu zli proroci… čuje se samo zov vjesnika ljubavi… smijemo li zakoraknuti putem bez znakova… bez ucrtanih ciljeva… bez dokazanih istina?...

Dobro došli u moje vrijeme...