Poezija pamćenja...
U iskazivosti pamćenja sve što se zbilo
još uvijek se događa.
Romor zelene rijeke, poezija kapi,
tišina utjelovljena u odaji ogleda i odjeka.
U fanfarama tek načetog ljeta ushit sunca,
u srcu ljubav, nutarnja svjetlost
odaje tajnu postojanja.
Na vratima vječnosti, između jučer i sutra
krajolik ka širini svijeta, okno vremena,
pjesma trenutka se čuje, muk beskraja
i nadahnuće daljina
Privid, oživjela iluzija, ubistvo gravitacije,
levitiramo ka suncu,
ka apsolutu.
U nama sumnja, znatiželja i čuđenje,
u srcima triptih nutrine,
želja, žudnja, htijenje,
uron u neoskrvljene dubine,
uzlet u nedodirnute visine,
vjerovanje u etiku i estetiku
svemira.
Nadanuće je vrisak srca, muk duše,
klesar prostora, skulptor vremena,
moć uma.
Poezija našeg vremena su još
nenapisane pjesme,
nenacrtane slike,
nepostojeće boje,
čujnost tišine,
vrtlog,
život,
ljubav.
Dijana Jelčić
|
