Noć knjige...
„ 22. travnja dan Hrvatske knjige i 23. travnja, svjetski dan knjige... dva iznimno važna datuma u povijesti hrvatske i svjetske književnosti... dovršetak Judite (1501. godine), prvoga umjetničkog epa spjevanog na hrvatskome jeziku, djela koje se smatra nultom točkom hrvatske književnosti te dan smrti (1616.) svjetskih književnih velikana Miguela de Cervantesa i Williama Shakespearea“
Shakespearov Sonet 66
Sit svega toga vapim smrt smirenja,
Kad gledam Vrijednost ko bokče rođenu,
I Ništavnost u rubu uzvišenja,
I tvrdu Vjeru sramno pogaženu,
I čast predivnu sramotno izdanu,
I Savršenost grubo sramocjenu,
I djevičansku Krepost prokurvanu,
I u krzmanju Snagu razdrobljenu,
I Umjetnost od vlasti zauzdanu,
I Ludost kako nadzire Umnika,
I Istinitost Glupošću nazvanu
I ropče Dobro gdje dvori Silnika,
Sit svega toga, ostavio sve bih,
Kad smrću ljubav napustio ne bih.
U mirisu knjiga osjećam strogost umilne nježnosti,
tankoćutnost misaonog blaga.
U obredu mudrosti slika secesijske odaje,
tišina vremena,
dar vječnosti smrtnicima.
U raskoši osjećanja,
nazirem vedrinu svijeta,
nisku privida u tvojim očima.
Slijeva se ljepota u rijeku svete muzike.
Budi se dan knjige,
u njegovim njedrima gomila ljepote.
Izranjaju sjećanja, maštarije i prošlost,
jučerašnjica kao miris dolazećeg maja,
mjeseca poezije ruža.
U zraku osjećam želje,
čujem glasove iz davnina,
naslućujem otkrivanje tajni,
odgonetanje mudrosti.
Na Parnasu slavlje muza.
Bliske i daleke, tajanstvene kao rađanje zvijezda,
kao kozmogonija sa odmakom u vremenu
one tisućljećima bdiju nad nadahnućima,
slijevaju ih u riječi, ukorićavaju snove,
ne dozvoljavaju Letti potapanje davnih osjećanja.
Dan knjige, svetkovina uma,
neprocjenjivost blaga
skupljenog u titraje
čitajućih duša.
Dan i noć prepuni
ljepote.
Dijana Jelčić
|
