More na dlanu... kao prvi put, a sedmi put...
Sve se događa prvi put…
U pustinji sam vidio mladu Sfingu koju tek što su isklesali.
Nema ničeg starog pod suncem.
Sve se događa prvi put, ali na vječni način.
Onaj što čita moje riječi izmišlja ih.
Borges
Sutonska zvijezda nad arenom, glas pjesnika zaziva Erato bdijenje nad danima
što dolaze.
Zlatna hostija izranja iz lazura noći, Rovinj se budi, daruje lječilište suncem
i morem i poezijom…
Da, ljepota se svaki put događa prvi put, uvijek iznova uranja u duše
hrani srca... postaje vječnost... stihove šapuće školjkama...
Oksimoronska lica...
Budimo drugačiji od drugih
daruj mi viziju britke zbilje,
neokaljane voljom tupih
heroja vremena.
Malo previše boli, oksimoronski likovi
moćnici oštroumne gluposti,
a vječnost jeca na žrtveniku početka,
zaziva sklad da oživi legendu,
da nadvlada kaos.
Živimo li u zoni logične nezamislivosti,
nespojive i neshvatljive
realnosti ?
Zatitraj novim svjetlom nad jaslicama dana
zaustavi mač jezika, molitve su bez štita.
Nad humkom istine urlici ispraznih
obećanja.
Skrivam lice u glasnost tišine,
srce neumoljivo otkucava trenutke.
Sjećanja kvadriraju zaobljenost istine,
u prostoru razuma gomilanje
okusa, mirisa i glasova.
Iz uspomene dozivam bitak vremena,
naša mahnitanja neotrovana
prolaznom svrsishodnošću.
Iza horizonta svijesti ozrcaljena utopija,
majordomus trenutka
nas uvodi u zamak
dosanjanog zlatnog doba.
iluzija je lijepa...
Dijana Jelčić
 Oznake: festival poezije, More na dlanu, Rovinj i Pula
|
