Došašće i grijeh propusta...
Došašće,
vrijeme spokoja,
mira i ljubavi,
staze sjećanja
i postaje uspomena.
Poezija uspomena
daruje snovitost zbilji.
Bljesci nedosanjanih snova,
zatomljenih želja,
zaboravljenih žudnji,
neizgovorenih utjeha.
Tugovali smo,
vrijeme tugovanja,
melem za rane
se pretakao
u kalež izlječenja.
Srce pamti osjećanja,
nad ožiljcima
svjetlost sjećanja,
vječna,
neugasiva.
Na zaslonu uma
lica prerano
otišlih prijatelja,
njihovi osmijesi,
ikone svetih
istina.
Na ognjištu svijesti
zapretena vatra
trajanja,
srce,
urna s pepelom
tajni.
Vrijednosti
neprocjenjive.
Starili smo uporedo.
Slavili
zrelost,
rođendane,
vjenčanja,
rađanja djece.
Smrti su
dolazile u pohode,
neočekivano.
Boljelo je,
boli još uvijek.
Tugom smo
ispisivali epitafe.
Ostali su grobovi
humci gorke istine,
prazna mjesta
za trpezom zbilje,
strune žalovanja,
i molitva za
oprost
grijeha propusta.
I neka ga nikad više ne bude... za života dragi moji,
za života...
jednostavno ljubav... bezuvjetna...
uživajmo u vremenu došašća... u simbolici poroda ljubavi...
Dijana Jelčić... "Mostovi pod kojima se budim" zbirka prozno poetskih tekstova 1987- 2007. Zagreb, ožujak, 2014.
daljine i budućnost
i nasmiješeni anđeo čuvar na našem prozoru
i Anđeli na mom radnom stolu
plamen prve svijeće
i malo kiča u prozoru...Oznake: grijeh propusta, došašće
|
