Na izvoru tajne...
"Zemlja je smrtnim sjemenom posijana.
Ali smrt nije kraj
Jer smrti zapravo i nema.
I nema kraja.
Smrću je samo obasjana.
Staza uspona od gnijezda do zvijezda."
Mak Dizdar
govorio si poeziju... bio je to poziv... koračajmo zajedno do kraja vremena...
Tišina… sparina odlazećeg ljeta… prisjećam se, stigli smo sa Suncem… čekali razotkrivanje tajne… ti i ja contra mundum… ti i ja u kukuljici trenutka… iza nas je ostao svijet neizrecivosti… ispred nas je svijet neizgovorljivosti… univerzum svjetla i sna… stajali smo u središtu zbilje… stojimo još uvijek... oko nas četiri okna… četiri strane svijeta… četiri putokaza… četiri esencije postojanja… peta ključa u nama… osjećam usklađenost misli i osjećanja… naš let iznad točke prividnog mira… jesen donosi poeziju kiše… ispire prašnjavi put ka ničemu iza kojeg se krije savršenstvo smiraja…
Promatram fotografiju, čujem zov davnina… iz srca prostora izvire vremenitost… uvija se oko nas blagošću dozrijevanja u želji… u trenutku raskošne spoznaje lakoće nastajanja I postojanja u zbilji… promatram tvoje lice… u očima sjaj novog svitanja… mlado jutro izranja iz tvog pogleda… slijeva se u zenit života… vječno ponavaljajuća ljepota… vjekujemo u srži vječnosti… ti I ja contra mundum… protiv ne talasanja, protiv jednoumlja, protiv spletki I kučina… protiv zavisti I ljubomore… protiv taštine…
Ne dozvoljavamo nikome da nam zamuti izvor svijesti… iz te tajnovite vrulje izvire svjetlost koja obasjava pučinu oceana I okna ka četverostranoj stvarnosti… a mi u sebi nosimo quintu esenciju… i uvijek iznova se
odlučujemo za ljubav…
Sve drugo se događa samo od sebe…
Dijana Jelčić...
(fotke... 16. 09. 1987. )... prolutah fotoalbumom i arhivom napisanog... uskovitlala se sjećanja... zatvorio se Krug svih krugova... Divan osjećaj...
Oznake: poezija uspomena daruje snovitost zbilji
|
