Sjedim za radnim stolićem... Budim se u kutku sanjive stvarnosti… u okružju neizmjerljive prisnosti sa životom…
Udišem miris uspomene na djetinjstvo i promatram lampu koja od pamtivjeka krasi ovaj djelić prošlosti… još svjetli… kolovoz se kotrlja svome kraju… uranjamo u vrijeme između ljetnih vručina i dolazeće jesenje ravnodnevice… ekvinocija koji najavljuje smiraj prirode… i bujanje tihe sjete u osjećanjima…
Prisjećam se naših jesenjih putovanja… nisu to bili odlasci nekom nebeski udaljenom cilju, nismo lutali putevima prosvjetljenja… odlazili smo otkrivati geometriju gradova koji su građeni po ljudskoj mjeri… lutali smo trgovima… i na svakom smo doživjeli posebnu priču… drugačiju od one prethodne… divan je doživljaj trajne novosti… nismo odabirali, bili smo oduševljeni svakim dolazećim trenutkom… zadivljeni i zahvalani na ljepoti rađajućih osjećanja… upoznavali smo i sebe same uvijek iznova… svako putovanje je bilo postojano slavlje osjetila… bili smo isti, a uvijek drugačiji… bili smo bića tek rođena iz prostornosti nepoznate vremenitosti… kao da smo tek spušteni u začudnost ovozemaljskog svijeta… djeca veselja i sreće… znatiželjno smo ispijali kapi darovanog nam eliksira iznenađujuće ljepote…
U sebi nosimo galeriju slika… i kada odvrtim taj film unatrag svaki puta osjećam novu preobrazbu… metamorfozu nutrine… i to nije bijeg iz svakodnevice nego njeno oplemenjivanje sjećanjima… pokušaj propuštanja osjećanja u koloplet prohujalih zbivanja i tankoćutnost čulnosti pri njihovim povratcima u trenutak…
Ta predivna osjećajna metaforika izaziva erupciju osjećanja u ovome ovdje i ovome sada… spoznaju bezgranične slobode… ostvaruje zamjenu riječi unutar sintagmi koje do ovoga trenutka pohranjivah u pamćenju… događa se pomak u sjećanju… izranjaju nove vizije… neprimjećeni detalji odživljenog… novi izazovi za dolazeću projekciju odživljene sreće… očaravajući trenutak kojem se sanja prošlost i naslućuje odlazak u neodređeno, nedoživljeno i neizgovoreno… utkano u moj davni stih…
zavoli dan u kojem se budiš, zavoli misli i sjećanja… dozvoli srcu da diše…
Dijana Jelčić
i evo jedne od nezaboravnih uspomena... Inetrvju s Zdenkom je na kraju filmića...
