Mi, snijeg i raštika...
U vrtlogu pahuljica
tražismo središte,
nepobitnu istinu
o prazagrljaju
iz kojeg se rodio
svijet.
U pahuljastom sutonu
kontemplacija
ljubavnog čina,
vrhunac ljepote,
pojedinosti nestaju,
nestvarno stvarna
vizija ljubavi.
Nebo je bjelinom
grlilo grad.
Odiljali smo se u
paralelne svjetove,
u skrivenu stvarnost,
u strukturu kaosa.
Večera u dobrom restoranu,
na pladnju sjećanja
na dolinu zelene rijeke,
romor Neretve i
miris tvog djetinjstva.
Odsanjali smo zbilju!
U lapidarnosti trenutka
osjećam katarzu,
nježnost povratka
u budnost.
Bijela Luna nad prozorom.
Dijana Jelčić
Oznake: pahulje, večera u dobrom restoranu, svitanje
|
