Sjećanje na...
Jure Kaštelan ... Zakučac kraj Omiša, 18. prosinca 1919. - Zagreb, 24. veljače 1990... hrvatski pjesnik i književnik.
Kaštelanova pjesma Talasanje iz darovane mi zbirke njegovih rukopisa... bio mi je učitelj, od njega naučih... pisanje je na početku talent, a kasnije postaje put pokore... pišem već desetljećima...
Pjesma...
Ova je pjesma stručak riječi,
tišina utkana u ritam prstiju,
tvoj osmijeh i tvoje oči.
Oslobođena iz krletke srca,
ulovljena u mrežu sunca,
prosuta u trajanje dana.
Huji alejom osjećanja,
zaustavlja u krošnji misli,
izlijeće kao ptica bezglasna
i slijeće
u prazninu svijeta.
Gubi se u metežu događanja,
u zvonjavi telefona,
u mirisu cvijeća,
u okusu kave.
Bježi iz zbilje,
ogleda se na pučini sanja,
utaplja u podsvjesti
i kao jeka vraća u svijest.
Zaziva me glasom nimfe,
razotkriva do nagosti,
do pročišćenja nutrine.
Postaje vedrina,
zraka sunca,
bijeli oblak,
kap kiše,
maleni cvijet.
Izranja iz mene
i za sobom
ostavlja tebe.
Dijana Jelčić... "Nestvarno stvarni" zbirka pjesama KULTura sNOVA, Zagreb, rujan, 2014.
Oznake: Jure Kaštelan
|
