Laterna magica...
laterna magica (lat.: čarobna svjetiljka), prvi uređaj za optičku projekciju. Drži se da ga je 1659. konstruirao Nizozemac Ch. Huygens, iako se tim izumom istodobno bavio i Danac Thomas Walgenstein. Detaljni opisi uređaja pronađeni su kod Nijemca A. Kirchera 1646. u njegovu djelu Visoka umjetnost svjetla i sjene (Ars magna lucis et umbrae). Laterna magica opisuje se kao uređaj što se sastoji iz kutije u kojoj je smješten izvor svjetla (uljna svjetiljka ili svijeća), zrcalo za bolju usmjerenost svjetla, sabirne leće i objektiv. S pomoću nje na zaslon se projiciraju rukom nacrtane slike na staklenu ploču, prvotno pojedinačne, a poslije po osam slika.
U drugom izdanju svoje knjige iz 1671. Kircher piše: »Slika projicirana na zid ostavlja na gledatelja jači dojam nego živa riječ ili tiskano slovo«. Danas se isti naziv rabi za kombinaciju živih prizora i filmskih projekcija, jedinstvene predstave maksimalnog iluzionističkoga stupnja koje se u Češkoj izvode od 1958. i gdje su svoju karijeru započeli mnogi češki filmaši.
izvor...Hrvatska enciklopedija...
Kada odlutam u sjećanja, kada zaustavim prohujali komadić sna i vratim ga u ovo ovdje i ovo sada tada znam, misao je jedina energija kojom možemo dvosmjerno putovati, odlaziti i vraćati se u trenutke zabilježene srcem, orošene dušom, zatvorene čahurom u kojoj spava uspomena sretna ili nesretna, tužna ili sjetna.
Kada postanem putnik galaksijama, srceplovac, dušonaut, srećonaut tada dohvatim istinu ispisanu u bezbrojnim knjigama, živim u paralelnim svemirima svjesti, na različitim razinama spoznaje, budim u sebi usnulog spavača i uvodim ga u prostor- vrijeme, u dimenziju vječnosti. Igrajući se čarobnom svjetiljkom on postaje umjetnik umijeća igre svjetlosti i sjene.
Laterna magica neprozirnu tamu zaborava pretvara u staklena okna. Kao u crkvenim vitrajima islikane legende pred mojim nutarnjim očima se slažu slike proživljenog života. Ožive sve duboko skrivene tajne, zaiskre neriješeni rebusi, jave se neobjašnjene zagonetke kojima sam prestala davati značenje zbilje. U trenucima potpune sreće se vraćam i u onaj djelić prošlosti u kojem sam se bojala usnuti. Snovi su bili zrcaljenje praznine, bezdana u kojem sam ćutila samo ništavilo nesudjelovanja u njemu.
U staklenom ovalu svijesti vidim konjanika bez lica, jednog od jahača apokalise i dubinu tmine u kojoj prostor postaje tamnica, a vrijeme rob. Tajanstvenost tih snova je Freudov kraljevski put ka podsvijesti i odlična terapija za potapanje pijanih lađa na kojima demoni slave pobjedu. Slike se slažu u albumu svijesti oživljene snagom volje, znanjem i moći sadašnjeg trenutka.
Bezglasje nečuvenog, rapsodija boja u magli pamćenja. Sve postaje vidljivo i moje. Sva prohujala svitanja i svi sutoni zrcale prisutnost ljubavi.
Vidim je kao viteza tužna lica u borbi sa vjetrenjačama svijesti, kao nježan zagrljaj na balkonu drevene Verone, kao konjanika ka dalekoj Cordobi, kao dječaka sa obronaka velike rijeke, kao sjaj u očima boje sna.
Tada znam, vratila sam se u zagrljaj u kojem se nastavlja san. Anđeo izvjesnosti bdije nad našim životom i dozvoljava nam da budemo ono što jesmo, dva bića s prošlošću (koja ponekada zaboli) u moći sadašnjeg trenuka.
Dijana Jelčić
Oznake: laterna magica, čarobna svjetiljka, sjećanja
|
