Poetska čarolija...
U obećanju vremena naše godine,
brazda sjećanja i odživljeni nemiri.
U trenutku zgusnuće ljepote. Pjesnici su čuđenje u svijetu. Šimić je imao pravo pjesnici otkrivaju tajne Svemira,
žive život utkan u poeziju vremena, u trenutak, u titraj oka, u ovo malo ništa, u kojem se zrcali
delta zelene rijeke, nebo, more i zemlja.
Zvijezde tihuju, dokazuju našu nedjeljivost od kozma.
Riječi oslobođene iz krletke srca, ulovljene u mrežu sunca,
prosute u trajanje huje alejom osjećanja, zaustavljaju se u krošnji misli,
izlijeću kao ptice rugalice i slijeću u prazninu svijeta.
Nutarnji muk, preobražaj dijaloga svijesti i podsvjesti u igru srca i uma.
U misaonom režnju se uskovitlao svemir, u osjećajnom se utjelovilo se vrijeme, osmislio prostor.
Ima li istine u sudbini proroka Jone?
Hoćemo li se izgubiti u utrobi velike ribe?
Ponavljamo li prvi grijeh?
Na vratima svijesti moćnik uma, nasmiješena luda, simbol ushita, ničim povezan, a povezuje sve.
Vidjeh suze, tugu u očima i osmjehe na licima.
U zrcalu osjećanja ples srodnih duša, na vratima vremena metafora susreta.
Bila je to poetska čarolija... promocija zbirke "poema o ljubavi"
Kada se grlimo postajemo sićušni
Kao mrva prosutog šećera
Kada se ljubimo postajemo nevidljivi
Kao u zemlji najljepših bajki
Lebdimo spojeni u ljubavnoj igri
Vrišteći vrhunce u maloj kapi
Tako postajemo maleni ispod neba
A ljubav nam kao svemir velika
Zdravko Odrorčić
Dijana Jelčić
Oznake: večer poezije, poema o ljubavi
|
