Osmijeh sudbine...
12. 08. 2006... dan vjenčanja Nives Vego i Ivan Jelčić
Događale su se boje… nebo je mijenjalo danu odore… uznemirile su se ptice nad cestom kojom smo odlazili u Grad… more je razbijalo tišinu hukom dubina… promtrala sam raskoš dolazeće oluje… osjećala uhodavanje nemira u mirno podne… Sunce nije odustajalo od ljepote… vodilo nas je kroz nadolazeću tminu… osvjetljavalo put… igralo se sa kapima kiše… događalo se čudesno pretapanje snova i stvarnosti… lepršavi let međuprostorima neba i zemlje… kao da smo uranjali u imago mundi, u sliku odsanjanog svijeta... u uzletu maštanja vidjeh siluete Prospera, moćnika nad prirodnim silama i duh Ariela u vjetru… ostvarivanje i sažimanje tajanstvenih ulomka beskonačnosti… kao predstava iznjedrena iz Oluje… bili smo djelić Shakepeareovog sna… dok je nad nama bjesnila oluja obavijale su nas niti snovitost… začuh šapat iz davnina…
Svako blago, svaka čast
Život dug i svaku slast
Sreću koja vječno traje
Sve vam to Junona daje…
I darovala je… boginja svjetla je razmaknula oblake… nebo je zasjalo plavetnilom utihe mora… oluja je prestala… Grad nas je dočekao obasjan Suncem i osmijehom sreće i zvonima vjenčanja…
U čaroliji bliskosti privid skrivene stvarnosti. Na licu svemira sjaj večernje zvjezde, u sedefu upisana biografija školjke, rođenje Venere. Objava početka vremena ljubavi. Promatrali smo osmijehe na njihovim licima. Uranjali su u lazur noći, u vidljivost zvjezdanog neba i viziju beskraja.
Zemlja je velika, a ljudsko srce planet anđela vatre. U krošnji vječnosti su zatitrala meka krila sutona, more je šumilo odu radosti. Kao trag poezije na dlanu večeri Grad i miris ljeta. Na obrubu dana riječi usnama razbuđene blagosloviše negdje u dubinama skriven izmišljaj uzajamne ovisnosti ubrizgane u genetiku bliskosti, u tragove božanskog nasljedstva, u oglede Erosa i Afrodite, negdje duboko u njima.
Svećenica sunca je ushitom htijenja posvetila život.
Na oltaru ljubavi, sakrament pira, slavlje osjetila, gozba dvokružju sreće.
Te noći su padale zvijezde za sreću i san. U svakoj suzi svetog Lovre osmijeh sudbine.
Noćas će nad Lovrijencom opet padati zvijezde, sretno im bilo dolazeće desetljeće!
Dijana Jelčić
u prohujalom desetljeću su umnožili dvojstvo...
rodile su se dvije djevojćice...
Luciana i
Lorena... sa prezimenom Jelčić
sa inicijalima LJ... Lj kao ljubav... i neka bude ljubav...
a ponovno vrijeme objave odabrah zbog datuma 12. 08. svake godine... vrijeme ostvarenja želja... eto danas vjerujem u moć zvijezda padalica... jeste li nešto zaželjeli noćaš dragi blogoprijatelji?... ja jesam... poželjeh sebi i vama ljubav i sreću... Oznake: vjenčanje
|
