Pobjeda srca...
Nad pejsažem trpkih sjećanja
usnulo sunce,
ushit ciničnog uma
pred paklom gorkih uspomena.
U fokusu zbilje izgaranje ideala
i spaljivanja iluzija.
Prisila na zaborav
svjedočanstava oslikanih
u licu vatre,
u mirisu svetih smola,
u tinjajućem pepelu porijekla.
Kao mala Sunca,
ti čuvari nekropole sudbine
slave pobjedu
nad stihijom prolaznosti.
Iz srca quinte esencije,
iz ombulusa svijeta
izranja osmijeh kralja bez krune,
čarolija svetkovine čula,
vrisak ljepote,
igra tišine i sudbine.
Ćutim zagrljaj
nepostojećeg sa postojećim,
tvoje ime ubrizgano u krvotok,
srce savladava maraton zbilje.
Hoće li srce preživjeti
sučeljavanje sa ciničnim umom?
Kralj pajaca skida masku,
budi usnulo sunce
i sa osmjehom u tužnom oku,
na bojišnici mene i mene,
uzdiže Nikin stijeg,
objavljuje pobjedu srca.
Dijana Jelčić
Oznake: srce
|
