Probranica...
Stručak vjetra u Dijaninom gaju,
zlatna grana u svetoj šumi,
pobjeda duše drveta,
u sjećanju
Vergilijeva probranica,
četvrta ekloga i
objava zlatnog doba.
Između onda i sada
se razbuktalo nebo,
u duši prohujale
metafizičke oluje.
Izazov irisa
i tisuće vizija,
slijevaju se u
snovite obzore.
U vlatima trave šapat praotaca,
u zvuku orgulja sreća,
iz prizme osjećanja
izranjaš ti,
posljednji u slijedu privida
prvi u zrcalu zbilje.
Tvoje oči, oltar snovida,
od sjaja tvog pogleda,
zastidio se Mjesec,
skrio se u ovitak svitanja.
Iz pjeska i pjene izlijeće
bijela golubica,
zoblje zvjezde.
Na Levantu Sunce
porađa mladi dan.
Zapalilo se nebo,
tihuje priču o tebi i meni,
umrli bi da se nismo sreli.
Dijana Jelčić
fotke... Jasna Marcelić i foto Roby
Oznake: Vergilije, ekloge, probranice, zlatno doba
|
