Uspjela je...
Povratak na obronke uspomena, u zagrljaj umiranja i rađanja ljubavi. Osamnaest crvenih ruža je venulo u perivoju sjećanja, niska od trinaest crnih bisera je ležala na stazi koja nikamo nije vodila, a život se događao svitanjima i sutonima.
Brojala sam proljeća,
redala ogrlicu od crnih bisera
i voljela tvoje ludosti.
Uskoro će procvjetati visibabe,
stojim na obali života,
u pijesku rasute boli
i tragovi koji nikamo ne vode.
Trinaest crnih bisera prisjeća
da su godine kojih nije ni bilo
prošle.
Patetika nedorečenosti, epitaf na humku mladosti, ukoričeno tugovanje nad grobom jedne iluzije. Nije se ostvarila. Koračali smo stazom koja nikamo nije vodila, a završavala je na nedohvatnom obzoru snovitosti. San je umro. Ljubav je preživjela. Latentna između prostora i vremena, kao premosnica između jučer i sutra, na palisadama naslućivanog svitanja, je skupljala krhotine razmrvljene boli. Bila je svjedokinja na areopagu ponosa i branila srce od okova neosjećajnosti. Nije dozvolila da svijest o njoj potone u rijeci zaborava.
Uspjela je.
Dijana Jelčić- Stračević..."Osamnaest crvenih ruža" Zagreb, 1986.
Oznake: osamnaest crvenih ruža, crni biseri
|
