Promocija...
Čuvena Ofelijina pjesma: Sutra je blagdan svetog Valentina; svi će se probuditi u ranu zoru, i ja mlada pohrlit ću prozoru tvome. Ti ćeš se tad dići i brzo mi otvoriti vrata. Djevojka će ući, a kad iziđe - djevojka više biti neće. (W. Shakespeare: Hamlet, prijevod J. Torbarine)
danas promoviramo "Tebi ljubavi za Valentinovo" međunarodna zbirka ljubavne poezije u izdanju KULTura sNOVA, Zagreb...
do sada su izdane mnoge, moje pjesme su u tri zbirke... evo pjesama...
Apologija ljubavi…
Ljubav je tražila riječi,
obranu u nanosima zla,
u sazvučjima bijesa i mržnje,
u pitanjima bez odgovora.
Ljubav u
izvanjezičnom prostoru,
u vrisku neobuzdane nevjere.
Iznošene su činjenice
bez pokrića.
Jednočlana porota,
bez lica,
je odlučivala.
Zar je sve bila zabluda?
Istina gurnuta u zaborav?
Riječi su lebdjele u zraku i
kao izbezumljene ptice
tražile gnjezdo spokoja,
uzaludno pokušavale
razbuktati
vjerovanje u san.
Titrala je punoća praznine,
gušila uzdahe,
zrak je bio narazumljiv.
Uzaludno bi bilo
poricanje grijeha,
uzaludno je opijelo
nečemu čega nema.
Ljubav na stupu srama,
čeka da brezovina plane.
Tišina joj je jedina obrana,
Šutnja braniteljica.
Bijeg iz okrutnosti urlika.
Neizgovorene riječi,
kao ptice,
bjegunce iz stvarnosti,
njima je sve događaj vječnosti,
provlačenje kroz tjeskobu patnje, .
do prastare čistoće.
Tišina poniženja,
želja da osjećanje
ostane bezimeno,
da buknu uspomene
prizorom stare priče.
Dvoboj bezdana i srca,
bezdušna dubina izdaje
i san u kojem vjekuje istina.
Dijana Jelčić
U vrtlogu…
tražim središte,
nepobitnu istinu
o prazagrljaju
iz kojeg se rodio
svijet.
Nebo pahuljama
grli Zoru.
Kontemplacija
ljubavnog čina,
vrhunac ljepote,
pojedinosti nestaju,
nestvarno stvarna
vizija ljubavi.
Plešem
u strukturi
kaosa.
Bestjelesna sam,
odiljam se u
paralelne svjetove,
u skrivenu stvarnost,
u dubinu
tvoga pogleda.
Osjećam katarzu,
nježnost povratka
u budnost.
Osvanulo je bijelo jutro.
Dijana Jelčić
U zvuku vjetra utjeha neba...
Otrovana dahom samoće
razgovarah sa neznancem,
vizijom čovjeka, prividom pjesnika…
zvao me u igru umirenih sanja.
Dan je zalazio za planinu,
srce se uspinjalo, padalo
i usnulo pod zvjezdama
nasmiješenog neba.
Čujem budnost, iluziju sebe na vratima srca,
Iluziju njega na vratima uma...
dva usamljenika
pod nevidljivom svjetlošću...
jedno pod svjetlom omamljujuće čežnje.
drugo pod ledom zatomljene žudnje.
U zvuku vjetra utjeha neba,
u zvuku orgulja utjeha mora.
Želim da zora porodi ljubav,
da joj sunce pročešlja kosu.
U bljesku jutrenja
oćutjeh poljubac.
Dođi u san, budi sjaj sunca, budi sol na koži i bjelina žala.
Dođi u san i budi rastvoreno jedro.
Daruj mi je školjku, ključ snovitih daljina...
Dijana Jelčić
slika... Ophelia (1889) di John William WaterhouseOznake: promocija, valentinovo, ljubav, poezija
|
