dinajina sjećanja

subota, 30.01.2016.

Tihi plač anđela...



Igram se sa mjehurićima sjećanja, prebirem po uspomenama i slažem kolaž od davno napisanih pjesama. "Odakle dolazi ljepota", naslov zbirke u koju utkah bol i pitanje sa tisuću odgovora. Čitajući u meni se budi tajansveno biće, za koje povjerovah da sam ga ostavila u dolini suza, i pričinja mi se da čujem njegov tihi plač. To je jecaj tišine koji me i danas liječi od tuge i duševnih boli. Dobro je vratiti se u vrijeme oluje ruža, odživjeti pustinju osjećaja, uroniti u ocean davnih snova i ponovo sretan izroniti u sunčanoj oazi sretnog trenutka postojanja. Ta davna knjiga je još uvijek moje Eratho carstvo... iz sjećanja izviru nova nadahnuća... igra riječima se nastavlja...
U poglavlju "Vrata zatišja" ispisah sitne crtice previranja i tihi plač anđela složih u kolaž osjećanja osjećaja.




Poklonio si mi
osamnaest crvenih ruža,
sve zvjezde neba
i budućnost u celofanu.

Zagrljajem si želio
ubrzati okretaje zemlje,
pojačati sjaj sunca...


Tiho i elegantno
kao crna pantera
spušta se noć.

Teške od zvijezda
vise ruke neba
nad mojim prozorom
U vazi umiru ruže,
zima je prošla,
a ja nisam ubila hladnoću.


Trg cvijeća je šutio suncem,
osjetih miris maja u februaru,
tvoja sreća mi dotaknu misli,
zaustavi želje i
u ogledalu istine
vidjeh tvoju sjenu u odlasku.

Pod snijegom procvjetaše mimoze,
plavi baršun probuđenih želja
prosu ljubav mjesečinom.

Noć je mirisala na vino,
tajnovita, neopipljiva
kao oblak od snova.

Stojim na rubu zagrljaja,
osušena zemlja,
njegov pogled, nebo puno želja.

U kaminu gori vatra,
na zidovima žive sjene,
nesigurni valcer prstiju
se slijeva u simfoniju
rođenu u gluhoći osjetila.


Uvijek kada sam dolazila
s mirisom januara na koži,
s isušenim i popucanim usnicama,
s nepokretnim dlanovima
na kojima je počivala žalost,
njegov je osmijeh plesao po tijelu
skidao inje sa kose
i palio vatru za zaleđeno srce.

Noćas je završila odiseja
mojih lutanja prošlošću...

Krcata osjećanja i želja
stojim na palubi sreće
dok ocean snova
blješti suncem i
tajnom vječnosti

noćas dozvolih vremenu
da poteče...
osjetih... trenutak je to...


"Odakle dolazi ljepota" Dijana Jelčić- Starčević, Zagreb, 1987.

Oznake: osamnaest crvenih ruža, ljubav

- 08:08 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>