Kao rajske ptice...
Na početku bijaše RIJEČ...riječ do riječi, rijeka riječi, bujica riječi, ocean riječi, kap do kapi, biser do bisera, niska riječi...začarani krug života, krug sreće, krug ljubavi...
Riječi kojima ispisujemo brevijar života ne postoje u vokabularima tuđica, nema ih u rječnicima svjetskih jezika, ne mogu se naći u tuđim mislima, ne zrcale se u tuđim srcima.
Ti i ja i svijet u kojem živimo, trojstvo vječnosti, njedra vremena, koljevka ljubavi. U tom carstvu su riječi rajske ptice, vjesnici neba, otajstvo našeg života. Ogledaju se na obzorju trenutka, izranjaju iz zagrljaja oceana snova i nutarnjeg neba, lepršaju kao leptiri na našim usnama i prenose sjeme ljubavi u žižu bivstvovanja.
Riječi, naše riječi su čuvarice neizgovorljivosti osjećanja, nečujne ptice naših svitanja, nevidljive siluete naših zagrljaja, nemirne zvjezde padalice našeg svemira, mirne kaplje u bujici naših žudnji. Iznjedrene iz maštovitih sutona one su vatra, plameni jezici ognjilo strasti, Kondor slobode na čijim krilima lebdimo ljubičastim daljinama i sretni vraćamo u purpurna praskozorja svijesti.
Naše riječi su bjegunice svjesnosti, svjedokinje bjekstva iz stvarnosti, iskre vječne vatre na Olimpu želja, strune tkiva sanja, srebro punog Mjeseca, zlatne niti nutarnjeg Sunca.
Skladaju rapsodiju boja, simfoniju mirisa, sonatu okusa, odu sreće i baladu ljubavi. Nježne kao svila leptirovih krila, nestvarne kao latice ruža u lahoru Empirejske tišine, u kraljevstvu bez vrata, carstvu bez ključeva, svijetu sudbine, postaju reljef naših osjećanja.
Osluškujem tišinu i čujem bezglasje riječi, vidim ih u dubini tvoga pogleda, u ljepoti tvojih kao jantar zlatnih očiju iz kojih izlijeću rajske ptice i u moje srce pretaču sjemenje sretnih trenutaka.
Dijana Jelčić
Oznake: riječi
|
