Ako sutra nikada ne dođe... aureola istine
Srce
ne poznaje sate.
Prolaznost naših
dana i noći
oceanu
ne znači
ništa.
Pišem,
gledam na sat,
prošlo je nekoliko titraja,
svemir živi,
odmak u nečemu,
vječnost ubrizgana
u ovo sada.
Duša je
glazbom struna
utjelovljena
u vremenu,
jednostavno ljubav..
Osjećam ,
pjesak vremena se slijeva
mojim licem
i zaobilazi tragove
tvojih usana.
Uramljuje ih
u trenutke sreće.
Trenuci prolaze!
Šapućeš mi
poeziju kiše,
trenutak
postaje vječnost,
šapućeš mi
poeziju suza
trenutak
postaje ljubav,
šapućeš mi
poeziju kapi
osjećam trenutak
zgusnut
u ovo ovjde i ovo sada
živim ga..
Tvoje usne dio mene,
ruke u klupku neznanja,
stvarnost,
dah nježnost,
aureola svete
istine.
Dijana Jelčić... Ako sutra nikada ne dođe... prva Hrvatska poetska Drama... stihovi iz vremena prije ovoga...
Oznake: poetska drama, ako sutra nikada ne dođe
|
