Volim svitanja...
Riječ nije mrtva stvar nego živo biće koje osvaja svoj životni prostor ili ugiba. Druge pomoći izvan pjesme nema. Pjesma, kao živo biće, ljudsko je djelo... Pjesme se ne pišu idejama, nego riječima, magija poezije skrivena je upravo u tom susretu riječi i čitaoca... Dijana Starčević piše pjesme odavna... ona je kao dijete glumice rano dodirnula nevidljivi svijet sna i privida, lica i naličja, obraza i obrazine...
Jure Kaštelan... djelić recenizije zbirci pjesma "Odakle dolazi ljepota"
Riječi
zaustavljaju dah,
odnose me u pjesme
davno napisane.
Sjećanje se opire zaboravu.
Ludost pamćenja,
svod katedrale,
na žrtveniku uspomena
svijeća života i ljubavi.
Prosvjetljenje,
Objava,
Proglašenje.
Mirujem u nemiru trenutka,
u lakoći življenja
na putevima
nejasnih zbivanja
tražim izvorište
ljepote.
Opusti se.
Zavoli dan u kojem se budiš,
zavoli misli i sjećanja,
dozvoli srcu da diše!
Riječi uramljene stihom
stare pjesme,
slobodno disanje srca,
odgovor na pitanje
odakle dolazi ljepota.
Po nekom
nevidljivom zakoniku
koračam stazom pokore,
i uz tebe,
u zavjetrini zbilje,
volim svitanja.
Dijana Jelčić... zbirka, Odakle dolazi ljepota... Zagreb, 1987.
fotka... Jasna Marcelić
Oznake: Jure Kaštelan, odakle dolazi ljepota
|
