Razgovor prijateljica...
Titraji nutrine...
Skoro nepostojeća,
izbačena iz svih uzbuđenja,
nestvarna na platnu života,
tužna žena trenutka,
bolesna od sebe,
žedna na izvoru.
Krletka satkana od niti prošlosti,
srce u lancima nekog davnog sna
duša u okovima izgubljene sreće.
Začuh titraje nutrine.
nada umire zadnja,
i ona
postade duša vjetra,
osjeti širinu doline,
sve tajne svijeta.
Iznenada slobodna,
pomilova usnulu šumu
rastrga korotu i
poletje sa lastavicama
ka nebu spasenja.
Dijana Jelčić... jedna iz arihve za tebe draga Nado...
U jutru slutnje ljubav iz daljine,
toplinu nade u dušu unosi,
lastavice odletjele u oči vraća
ljepotu ćutim iz dubine.
Čarobne sanje, drhtaj dana,
ditiramb srca bez tuge,
postoji ljubav u tisuće nijansa,
ne nisu misli prazne ni puste.
Hvala ti draga što misliš na me,
osjećaš tajnu ove duše,
hvala i danu što nas spoji,
nedavne zime, moje tuge.
Srele se duše dvije i prepoznale,
stvorile niti pune zlata,
usrećile se prepoznavanjem
otvorile prijateljstvu čarobna vrata.
mojoj Dijani... Nada
Oznake: prijateljstvo
|
