Šapat svjetlosti...
"Iza tvojih misli i osjećaja stoji moćni vladar, nepoznati mudrac nazvan jastvo. On živi u tebi, on je ono umno u tebi" Friedrich Nietzsche
U jednom davnom snu, u dubini tmine sjećanja, u susretima sa siluetama vidjeh sebe zagrljenu tugom. Lutala sam koridorima svetišta spoznaje, divila se bjelini mramora. Svjetlo se pretakalo u tminu postojanja i crnoj neboji oduzimao snagu.
San o snu onih snova koje više nisam mogla u sebi probuditi. Uzaludno sam tražila svemirsku širinu, a kroviše samosažaljanja se spuštalo sve niže i niže. Zrak je postajao sve gušći, entropija u duši, kaos u srcu ni svijeće više nisu dogorijevale u mojoj blizini. Gasile su se od mojih uzdaha i nisu ostavljale željene sjenke na zidovima trenutka. Bila sam sklupčana u krilu vremena i umirala bez prestanka.
Smrt je bila okrutno daleko, a broj mojih koraka još nije naslućivao kraj životnog puta. Sivilo se rasipalo panoramom spoznaje, a sunce je zalazilo prije nego je dotaknulo zenit moje svijesti.
A onda iznenada... (osjetih čuda se događaju)
U misaonom režnju kovitlac neurona, utjelovilo se vrijeme, osmislio prostor. Na vratima svijesti moćnik uma, nasmiješena luda, simbol ushita, ničim povezan, povezuje sve. Grč rađanja, plač, suze, osmjeh.
Izronih iz kaosa, iz utrobe kozmosa.
Osjetih tjelesnost, sebe u sebi. Odgonetnuh tajnu genoma, proputovah kroz rodoslovlje, vidjeh neviđeno, vidjeh moje oči, u njima lik mudraca, mislioca, pustolova, pjesnika.
U zrcalu svijesti ples zavojnica, metafora susreta na vratima vremena. Šapat svjetlosti. Tražili smo se u tajnama, čekali u pitanjima. Pronašli u močvari tišine... u šapatu svjetlosti... davna 1985- a godina... osjetismo...
Odgovori nisu bili važni.
Osjećali smo ih.
Bili su ljubav.
na današnji dan, 09. 11. 2006... bila je promocija
Dijana Jelčić... „Umijeće svakodnevnog pokreta“ Kapitol, Zagreb, 2006.
Pogl. „Utjelovljeni um“ str. 55.
slika... Salim Ljuma
Oznake: utjelovljeni um, ljubav, svjetlost
|
