Lux in tenebis... svjetlost u tmini...
"Noktima smo svuda po zidu ispisali (kada to nije išlo na uštrb slika koje je iscrtala vlažna ruka) latinske i grčke sentence kojih smo se pridržavali kao deset božjih zapovesti i izgovarali ih u časovima intelektualnih kriza i očajanja kao molitve očišćenja. To su bili putokazi ka Istini, lux in tenebris, kako je rekao Jarac-Mudrijaš. Ko bi se drugi setio toga da se sentence moraju urezivati u zid ad unguem, »golim noktima, dok krv ne brizne!« "
Danilo Kiš...MANSARDA
Teško je poslije ovakvog teksta napisati nešto smisleno, pronaći riječi kojima bih opisala trenutak u kojem doživjeh lux in tenebris, trenutak spozanje nutarnje svjetlosti… moment istinske misaonosti… tren u kojem osjetih smisao postojanja…
Prostor je bio prepun utvara
zidovi išarani sjenama prošlosti
trajanje u tmini uspomene,
plov bespućem insomije.
Noktima tugovanja
klesah pjesme
u zidove hrama ljubavi…
uzaludnost,
ne osjećah sjaj
nutarnjeg sunca.
U vazi su umirale ruže,
znamenje nečemu
čega nije bilo.
Bijah inkarnat nepostojanja u vretenici zbilje, a onda odrastoh do zrelosti djeteta, oćutih moć sadašnjeg trenutka...
Ako postoje reinkarnacije, u ovom utjelovljenju osjećam ljubav… druga mi nisu važna… ne opterećujem se njima… živim trenutak kao da sljedeći neće doći…
Darovao si mi buket ruža, širile su miris ljubavi. Ne dozvolih im umiranje u zaboravu.
Sretna pišem ljubavnu pjesmu lux in tenebris… tebi i tvom imenu u kojem ćutim snagu danje svjetlosti… više ne dozvoljavam prošlosti da mi zamuti izvorište ljepote…
Izgovaram molitvu geometriji trenutka i na laticama osušenih ruža ispisujem moju pjesmu nad pjesmama… na dnu stiha se zrcali čvrstina dvojnosti u jednoti ljubavi…
U prisnosti buja prisutnost,
dan prepun svjetlosti
i ruža.
Dijana Jelčić... zbornik gornjogradskog festivala, 2014.
Oznake: Danijel Kiš. lux in tenebis, svjetlost
|
